Na današnji dan prije 32 godine dvije trećine građana Bosne i Hercegovine podržalo je njenu neovisnost od bivše Jugoslavije. Ipak, kao i svake godine, ovaj dan se obilježava u Federaciji kao Dan neovisnosti BiH, dok to ne prihvaćaju u Republici Srpskoj. Činjenica koja se često zaboravlja je ta da bez podrške velike većine Hrvata iz BiH, referendum o neovisnosti ne bi uspješno prošao. Priču donosi naš Goran Kutle.
Kao i svake godine na današnji dan, u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine slavljenički i svečano, u drugim potpuna ravnodušnost i običan radni dan, a u trećim neradni dan bez nekog pretjeranog slavlja. Ipak, ovaj datum ima povijesnu važnost, Bosna i Hercegovina je proglasila neovisnost od bivše Jugoslavije, što je bio preduvjet da se oformi kao država. Referendum o neovisnosti podržalo je preko 63 % ukupnog broja birača, mahom bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Mjesec dana kasnije na BiH je izbila velikosrpska agresija, a naknadno je izbio i unutarnji rat svih protiv sviju, oko čega postoje i tri različite istine.
-Ta tri različita tumačenja rata utječu i na tri različite interpretacije tog, jednog od najvažnijih događaja u povijesti BiH. Mislim da ćemo dugo ostati zarobljeni u te tri različite interpretacije i da ne postoji mogućnost da ih prevladamo ni znanstvenom, a kamo li političkom istinom, kazao je politički analitičar i književnik Enver Kazaz za RTV Herceg-Bosne.
Nijedan državni praznik ne postoji
Koliko su Bošnjaci i Hrvati podržali referendum, toliko su ga Srbi bojkotirali. Stav njihovih političkih predstavnika i danas je jasan. Nijedan državni praznik ne postoji, jer BiH nema zakon o državnim praznicima, a BiH nije neovisna zemlja.
-Ne postoji nikakav 'Dan neovisnosti BiH'. Taj, tzv. dan neovisnosti BiH još slave samo oni koji uporno odbijaju da BiH postane neovisna. Dakle, odluke o njenoj sudbini donose njeni građani i narodi, a ne neki neizabrani stranci, kazao je Radovan Kovačević, izaslanik u Klubu srpskog naroda Doma naroda PS BiH (SNSD).
Među Hrvatima koji su 1992. godine podržali referendum o neovisnosti u masovnom broju, vlada uvriježen stav da su nakon referenduma prevareni te da su u političkom smislu u zemlji u kojoj žive, postali građani drugog reda.
-Alija Izetbegović i SDA predstavnicima Hrvata obećali su da će se ispuniti zahtjev koji su Hrvati imali da bi se pozitivno odnosili prema tom referendumu. Međutim, odmah iza toga oni su bili svjesni da će prevariti. Sam Alija Izetbegović na Predsjedništvu SDA govori 'Hrvati se nadaju da će dobiti nekakvo priznanje, nekakav suverenitet' i već počinje s tom prevarom, za RTV HB je kazao Miroslav Nikolić, predsjednik Hrvatske kulturne zajednice "Troplet".
-Kako to da jedan narod koji je te 1992. godine podržao neovisnost jedne države danas u toj istoj državi, 30 godina nakon, ne može birati člana Predsjedništva koji mu se jamči po Ustavu iz Daytona. Znamo da je BIH itekako ovisna država, da itekako ovisi o stranim silama, prvenstveno o SAD-u i međunarodnoj zajednici, te da je i dalje svojevrstan protektorat koji će egzistirati sve dok netko izvana to bude htio, kazao je politolog Marko Lucović za RTV HB.
Hrvatski politički dužnosnici, a posebno oni koji su bili sudionici toga vremena ističu kako druge dvije strane kalkulirale do posljednjeg trenutka, a jedino se hrvatska strana htjela bez kompromisa odvojiti od službenog Beograda i Jugoslavije u bilo kakvom obliku.
-Srbi potpuno transparentno - sačuvati Jugoslaviju; ako ne Jugoslaviju onda veći dio Jugoslavije kao Veliku Srbiju. Bošnjaci sa svojim silnim idejama koje je plasirao tadašnji vođa SDA Alija Izetbegović, rekao je Zdenko Ćosić, izaslanik u Klubu hrvatskog naroda Doma naroda PS BiH te podsjetio na Izetbegovićev sporazum sa Srbima iz Žene oko podjele BiH.
"Kada je sve to propalo onda su se priklonili toj primarno hrvatskoj ideji da BiH primarno mora biti neovisna država", kazao je Ćosić.
Sigurno je kako će i u budućnosti ostati otvoreno pitanje, može li se u BiH dogovoriti jedan datum od povijesnog značaja, koji bi svi narodi mogli prihvatiti kao zajednički praznik? Gledajući sve ostale političke odnose, to se čini kao nemoguća misija. A držat ćemo se i dalje onoga da svatko svoj dan za slavlje ima.
