Danas su se navršile 33 godine od stravičnog zločina na Stipića livadi i mjestu Doljani gdje je u sveopćem napadu 4. Korpusa Armije BiH uz pomoć zloglasnog odreda El Mudžahid ubijeno ukupno 39 Hrvata, od čega 33 vojnika HVO-a i šest civila. Nažalost, neviđena okrutnost koja je bila prisutna u ovom zločinu nikada nije kažnjena od međunarodnih i domaćih sudova.
33 godine kasnije bol i muka stradalih na ovom gustom šumovitom mjestu i dalje šalje opomenu da se ovakav zločin više nikada i nikome ne dogodi. Hrvatski branitelji koji su stigli na mjesto stradanja svojih sunarodnjaka i suboraca podsjećaju na nevjerojatnu okrutnost kojoj su tada svjedočili.
"Zatekli smo masakrirane ljude, isječene, razapate i svakave. Zvali smo televiziju da snime to, a rečeno nam je i da nikoga ne smijemo dirati jer su možda ispod nekoga ostavili bombu. Bilo je Bože sačuvaj. Ne može čovjeku doći u glavu da netko može biti tolika zvijer i da može uraditi to ljudima koji su došli tu tražeći vodu i bježali iz Doljana", kazao je hrvatski branitelj i svjedok, Eduard Karamatić.
"Ovo mi je prvi put nakon toliko godina i tuda sam bio na terenu (naježio sam se). Dolazili smo s druge strane pješke, ne znam na kojem točno položaju. Ta Stipića livada dogodila se kad smo bili na terenu", rekao je Josip Lukač,
Sveopći napad na ovo područje u sklopu operacije Neretva 93 izvele su združene snage 44. brdske brigade Četvrtog korpusa Armije BiH i Specijalnog odreda Zufikar uz pratnju stranih boraca mudžahedina i jablaničkog MUP-a. U vrijeme velike ljetne suše napravili su zasjedu po okolnim brdima te izveli napad puškama, nakon čega je uslijedio pravi masakr. Iz perspektive domaćih ljudi traži se pravda koja je još uvijek nedostižna, a iz perspektive katoličke vjere moli se za oprost.
"Oni koji su ostali ranjeni i preživjeli su taj napad. Oni su masakrirani, vađeni su im utrobe i oči, rezane uši i tako dalje. Jedan od tih svjedoka, bio je zatvoren tu u štalu u nadi da će umrijeti jer je bio ozlijeđen na genitalijama. On je ostao živ i danas je živi svjedok tog događaja. Ostalo sve što je bilo na području naselja ili mjesne zajednice Doljani, sve je zarobljeno i istjerano iz svojih kuća i otjerano s pripremljenim autobusima za Jablanicu u logor Muzej Jablanica", riječi su predsjednika Organizacijskog odbora obilježavanja zločina na Stipića livadi, Ivan Rogić.
"Mi kršćani, vjernici, ja vjerujem iz svakoga naroda koji žive po Božjem u srcu trebaju oprostiti i trebaju ići dalje. Graditi život na miru, na suživotu i na solidarnosti. Nama je živjeti u ljubavi, nama je živjeti zajedno. A u zajedništvu i ljubavi života mi trebamo živjeti u istini. Ono što je grijeh, zlo, zločin kao u našim Stipića livadi i Doljanima je zločin, kao i u bilo kojim drugim mjestima iz bilo kojeg naroda koji je činio zločine, on zaista za to zlo treba odgovarati. Neće izmaći Božjem sudu, ali treba odgovarati i na ljudskom sudu", kazao je don Drago Ćurković.
"Tu smo da se ove stvari nikada ne zaborave, ovaj zločin koji se dogodio ovdje, kao i zločin nakon toga jer je jedan dio ljudi odveden u logor u Jablanici, ne smiju se te stvari zaboravljati i to je opomena za budućnost", ističe zamjenik ministra obrane Slaven Galić.
190 preživjelih s područja Doljana je odvedeno u jablanički logor Muzej, gdje je od osnivanja bilo ukupno zatočeno oko 620 Hrvata. Za samu Stipića livadu tradicionalno svake godine skupina ljudi iz Širokog Brijega otrči 55 kilometarski maraton u čast poginulim hrvatskim braniteljima i civilima u Jablanici, a pridružio im se i jedan biciklist iz Mostara koji je i sam bio branitelj te bio na ovdašnjem terenu.
"Momci su istrčali 55 kilometara, ja sam odvozio 55. Poslušat ćemo svetu misu, podružit se s ljudima koje odavno nismo ni vidjeli. Na neki način sretnemo se baš ovdje i podružimo se", prisjeća se Mario Marić.
S druge strane među obiteljima pobijenih vlada veliko ogorčenje jer nakon svih ovih godina nisu doživjeli pravdu kakvu traže i zaslužuju. Jer nitko od odgovornih nije kažnjen ni po individualnoj, ali ni zapovjednoj odgovornosti. No, svi ljudi koji su i ove godine stigli na Stipića livadu i sudjelovali u komemorativnom programu i na svetoj misi, iz godine u godinu spremni su svojim dolascima podsjećati da se patnja i bol stradalih ljudi neće zaboraviti bez obzira na Sud i Tužiteljstvo.
