U doba kada se svaka riječ pomno odmjerava, od iznimne je važnosti da utjecajne osobe u Bosni i Hercegovini pažljivo biraju svoje poruke u javnim obraćanjima.
Mostarski muftija Salem ef. Dedović, kao čelna osoba Islamske zajednice u Hercegovini, nedavno je u javni prostor poslao poruke koje su izazvale dvojake reakcije i dodatno podgrijale političku atmosferu u gradu na Neretvi.
Muftija Dedović u svojim javnim istupima često oscilira između pomirljivih i zapaljivih tonova. S jedne strane, ističe kako su ovdašnji Bošnjaci "autohtoni muslimanski europski narod koji cijeni, prihvaća i živi domete europske političke kulture i organiziranja u pluralnom multietničkom društvu". Međutim, krajem lipnja ove godine, na obilježavanju obljetnice zločina u Nevesinju, njegove su izjave poprimile izraziti politički karakter. Pitanja političkog uređenja izravno je vezao uz opstanak bošnjačkog naroda u Hercegovini, poručivši kako su "sve oči Hercegovine uprte u Mostar". Upozorio je da pozicija Bošnjaka u tom gradu ne smije biti ispod dostojanstva, časti i mjere koja im pripada, naglašavajući važnost legitimnog predstavljanja.
"Kada smo u Mostaru čvrsti i stabilni, naša Hercegovina i svaki Bošnjak na bilo kojem njezinom dijelu je siguran", poručio je mostarski muftija.
Isprepletenost politike i Islamske zajednice
Osvrćući se na ovakve istupe, predstavnici vlasti i oporbe u Mostaru dijele slično mišljenje jer je u praksi često teško razlučiti tko zapravo donosi odluke u ime Bošnjaka – politički predstavnici ili Islamska zajednica.
Vijećnik Hrvatske republikanske stranke (HRS) u Gradskom vijeću Mostara, Slavko Zovko, upozorava na tu pojavu. "Ne zna se kroji li SDA politiku Islamske zajednice ili Islamska zajednica kroji politiku SDA", ističe Zovko, dodajući kako praksa pokazuje da "Koalicija za Mostar" zapravo nije nezadovoljna statusom Bošnjaka, već isključivo kadroviranjem. Kao primjer navodi činjenicu da nijedan direktor kulturnih ustanova na čijem su čelu Bošnjaci nije došao na sjednicu Gradskog vijeća položiti račun građanima, čime, prema Zovkinim riječima, podređuju zakone, državu i grad stranačkim interesima.
Predizborna retorika umjesto rješavanja problema
Da specifični mehanizmi odlučivanja u Mostaru, poput dvotrećinske većine i zaštite vitalnog nacionalnog interesa, ponekad nisu dovoljni, pokazuje i slučaj odlagališta Uborak, gdje se isključivo komunalno i životno pitanje pretvorilo u nacionalno prebrojavanje tona smeća (odnosno na čijoj je strani vide smeća).
Predsjednik Gradskog odbora HDZ-a 1990 Mostar, Marko Ćurčić, naglašava kako bi se grad i Hercegovačko-neretvanska županija trebali posvetiti rješavanju stvarnih ekoloških i infrastrukturnih problema. Ćurčić podsjeća da se svake izborne godine vraća retorika straha i nacionalne homogenizacije, kojoj je jedini cilj "prikrivanje potpune nesposobnosti i svih promašaja vladajućih elita". Pritom podsjeća na muftijino aktivno sudjelovanje u prosvjedima protiv izgradnje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) u Mostaru, kao i na njegove ranije komentare o križu na brdu Hum.
Opasnost od radikalizacije odnosa
Bliska veza vjerskih autoriteta i dnevne politike nailazi na kritike i unutar bošnjačkog korpusa, gdje dio javnosti ovakvo djelovanje smatra štetnim jer dodatno udaljava druga dva naroda od suradnje. Književnik i novinar Fatmir Alispahić oštro je osudio ovakvu spregu, ustvrdivši kako "Islamska zajednica i SDA, te SDP koji se tu prislonio, zapravo vode Bošnjake u rezervat". Prema njegovom mišljenju, cilj te politike je oslobađanje od bilo kakvog pravnog i sigurnosnog nadzora kako bi vladajuće strukture mogle nesmetano gospodariti.
Neosporno je da vjerske zajednice, iako odvojene od države, imaju pravo kao dio društva govoriti o različitim pojavama. Ipak, one su time podložne i javnoj kritici, osobito kada njihovo djelovanje, kao u slučaju mostarskog muftijstva, vodi prema radikalizaciji ionako načetih političkih odnosa.
