Po izglasavanju Rezolucije Hrvatskog sabora o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, u kojoj se između ostaloga traži i posebna izborna jedinica za Hrvate, uslijedile su brojne reakcije u bošnjačkoj javnosti.
Posebno upečatljiva bila je najava ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića kako će brojkama pokazati da Hrvati u BiH uživaju mnogo više prava nego što im to po Ustavu i zakonima pripada. Postavlja se pitanje je li ova Konakovićeva tvrdnja samo nastavak omalovažavajuće i huškačke politike prema Hrvatima kakvu je ranije pokazivao i Bakir Izetbegović, što u svom prilogu detaljnije analizira kolega Goran Kutle.
Tvrdnja kako "Hrvata ima malo, a dobivaju previše" brižno se gradi kao bošnjački mainstream narativ kad god hrvatski politički predstavnici spomenu pitanje izbora hrvatskog člana Predsjedništva, poziciju koju im godinama otima dio Bošnjaka. Isti narativ koristi se i oko pitanja izbora pojedinih izaslanika u Klubu Hrvata u federalnom i državnom Domu naroda, koje također biraju Bošnjaci koristeći rupe u izbornom sustavu. Prebrojavanje hrvatskih imena i prezimena u institucijama nije Konakovićev izum, već njegovog bivšeg stranačkog šefa Bakira Izetbegovića, a ta retorika postaje posebno aktivna u izbornoj godini.
Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović upozorava kako se ovakvi komentari pojačano koriste u predizbornom vremenu te se pita vjeruje li itko doista da je zahtjev za vlastitim članom Predsjedništva uzurpacija prava hrvatskog naroda. Čović naglašava kako se biranje predstavnika u domovima naroda dominantno bošnjačkim glasovima ne može smatrati nečim što je Hrvat uzeo sebi i što je više od onoga što mu po Ustavu pripada.
Konaković se pritom ne referira samo na Predsjedništvo i domove naroda, u kojima su Hrvati lako dokazivo diskriminirani, već na sve pozicije, pa čak i one koje se biraju preko javnog natječaja. Time u potpunosti ignorira daytonsku arhitekturu Bosne i Hercegovine. Reagirajući na ovakav pristup, predsjednik HRS-a Slaven Raguž poručuje kako Bošnjaci mogu imati i više od 50 posto vlasti, ali isključivo unutar svoje teritorijalno-administrativne jedinice.
"Idemo razgovarati o različitom teritorijalno ustavno-administrativnom uređenju Bosne i Hercegovine, pa zašto ne bi Bošnjaci imali i 100 posto pozicija unutar svoje administrativne jedinice", istaknuo je Raguž, upozorivši na opasnost zanemarivanja okolnosti zbog kojih je potpisan Daytonski mirovni sporazum.
Umjesto stvaranja predodžbe o postignućima na euroatlantskom putu iz perspektive ministra vanjskih poslova, od Konakovića dolazi politički spin svojstven političkom Sarajevu, poručuju iz stranaka s hrvatskim predznakom. Praksa je pokazala da stranke iz Sarajeva svoju popularnost najlakše podižu udarajući na legitimne političke zahtjeve Hrvata.
Predsjednik HNP-a Ivan Vukadin ovakve poteze naziva skupljanjem jeftinih političkih poena i ističe kako Konaković očito ne zna što znači konstitutivnost naroda. Vukadin naglašava da su Hrvati konstitutivan narod koji točno zna da mu pripada legitiman i legalan član Predsjedništva, dok u svakoj drugoj varijanti Bošnjaci pokušavaju izvrnuti stvarnost i svom biračkom tijelu opravdati oduzimanje te pozicije.
Kako bi dao "adekvatan odgovor" Hrvatskom saboru, Konaković je za početak kolovoza najavio organizaciju posebne konferencije u Sarajevu. No, ostaje pitanje može li se pukim prebrojavanjem ljudi s potencijalno hrvatskim imenima i prezimenima u institucijama jednostavno utvrditi navodna prezastupljenost Hrvata. Posebice kada se uzme u obzir da u Bosni i Hercegovini postoji niz slučajeva lažnog nacionalnog izjašnjavanja radi ostvarivanja osobne koristi, za što je najbolji primjer upravo federalni Dom naroda.
