Gost Dnevnika RTV Herceg-Bosne, urednika i voditelja Tihomira Šutala, bio je novinar Zoran Krešić. Povod razgovora bilo je dvodnevno zasjedanje Vijeća za provedbu mira u BiH (PIC) koje je počelo danas u Sarajevu, a koje bi trebalo izabrati novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.
Na samom početku, na pitanje voditelja o tome tko će biti novi visoki predstavnik, Krešić je ponudio izravan odgovor koji oslikava trenutačne geopolitičke odnose i ulogu međunarodne zajednice.
Američko modeliranje i europsko kolebanje
"Pa mislim onaj kojega Amerikanci kažu, iako se Europljani nešto kolebaju", istaknuo je Krešić. Dodao je kako su se Europljani sjetili javiti u trenutku kada je odgovornost konačno trebala prijeći na stranu Bruxellesa i Europe, odnosno kada su shvatili da bi taj "vrući krumpir" Amerikanci mogli isporučiti njima. Prema njegovim riječima, Europljani su tada "reterirali za 360 stupnjeva".
"Rekli su: 'Ne, ostavite i bonnske ovlasti. Mi se sad kao bunimo što nam mičete Schmidta, treba biti neki Europljanin kojega mi odredimo'", prepričava Krešić reakciju zemalja EU.
Ipak, gost Dnevnika RTV HB naglašava kako iskustvo dugo 31 godinu, kao i trenutačna geopolitička zbivanja diljem svijeta, zapravo govore da će Amerikanci ključno modelirati, prije svega, budući model Ureda visokog predstavnika (OHR), odnosno doseg njegovih odluka. Krešić smatra da se stvari zapravo vraćaju na stanje od prije pet godina. Smatra da to dio šireg dogovora, prije svega dogovora Moskve i Washingtona. Kako navodi, potporu Schmidtu su Moskva, odnosno uvjetno rečeno kasnije i Banja Luka, uvjetovale time da se mandat ograniči na godinu dana i da se ukinu bonnske ovlasti, o čemu se i danas priča.
Schmidt kao dio problema i kraj eksperimentiranja s "državom-nacijom"
Osvrćući se na rad odlazećeg visokog predstavnika, Krešić navodi da će Schmidta pamtiti kao "još jednog međunarodnog namjesnika koji je zapravo odugovlačio konačno rješenje Bosne i Hercegovine". Ističe da ga ne bi ocjenjivao ni previše pozitivno ni negativno, ali da je definitivno pozitivniji od nekoga tko se zove Valentin Inzko, Wolfgang Petritsch ili Paddy Ashdown.
Schmidt je, prema Krešićevim riječima, nastojao malo više razumjeti sve tri strane u BiH, ali jednu nikako nije mogao nastojati razumjeti, i zbog toga ga zapravo Amerikanci miču.
Ključni razlog Schmidtova odlaska po Krešiću: Amerikanci su donijeli odluku da je međunarodna zajednica, odnosno Ured visokog predstavnika, postao dio problema i da mora moći razgovarati sa sve tri strane. Schmidt, s druge strane, nije mogao razgovarati sa srpskom stranom.
Krešić dodaje kako je to zapravo problem cijelog modeliranja onoga što je BiH trebala izgledati u eksperimentalnom obliku od 2000. godine naovamo, podsjećajući na Alijanse, razna Barryjeva i Petritscheva pravila te ustavne promjene.
"Zapravo se pokušalo kreirati jednu vrstu promjene Daytona od njegovog, hajdemo reći, trokonstitutivnog sastava u jednu unitarnu građansku državu u kojoj bi se po modelu izgradnje države-nacije, uvjetno rečeno, utopili svi identiteti", objašnjava Krešić.
Taj pokušaj je, prema njegovim riječima, formalno završio u petom mjesecu prošle godine kada je Chris Landau, zamjenik Marca Rubija, rekao da nema više eksperimenata sa stvaranjem države-nacije, odnosno izgradnje države. Ove godine je to, prije nekih mjesec dana, ponovila i Tammy Bruce (zamjenica predstavnika Sjedinjenih Američkih Država pri UN-u), koja je Schmidtu objasnila da Amerikanci više neće podupirati takvu vrstu eksperimenta.
Skidanje "pomoćnih kotača" s 31-godišnje Bosne i Hercegovine
Komentirajući navode bošnjačkih izvora da Schmidt odlazi jer nije nametnuo Zakon o državnoj imovini, Krešić odgovara: "Mislim da to nema nikakve veze." Iako priznaje da postoje nagađanja da je Schmidt pokušao ishoditi svoj opstanak i ostanak u BiH nametanjem tog zakona, što se nastoji povezati s južnom plinskom interkonekcijom, Krešić tvrdi da se uopće ne radi o tome. Riječ je o apsolutnoj promjeni smjera politike međunarodne zajednice prema BiH.
Kako bi slikovito opisao trenutačnu situaciju u zemlji, ponudio je usporedbu iz privatnog života:
"Moj sin David ima pet i pol godina. Ja sam skinuo nedavno pomoćne kotače i on polako uči voziti bicikl s pet i pol godina. Bosna i Hercegovina s 31 godinom još nije skinula kotače. Još netko sa strane drži, upravlja, a moram priznati, vrlo često je veći problem od lokalnih aktera. Dakle, to je suština problema", rekao je Krešić.
Za Krešića problem nije personalne naravi; bez obzira na to je li riječ o Antoniu Zanardiju Landiju (kojega podržava SAD), Reneu Troccazu (kojega podržava Francuska) ili nekom trećem. Sve to, smatra on, govori da je vrijeme da se završi međunarodna supervizija nad Bosnom i Hercegovinom.
Ono što je posve sigurno, kako kaže Krešić, jest da će u zemlji ostati vojna misija, što uklanja sve strahove da će netko voditi ratove, ali istovremeno šalje vrlo jasnu poruku: nema priče o izgradnji države-nacije niti unitarne zemlje. Postoji Daytonski mirovni okvir kojega se svi moraju pridržavati. Krešić dodaje i kako to može značiti da "nema odcjepljenja" te da "nema ni trećeg entiteta", što Hrvati dakako žele, već će jednostavno i Bošnjaci i Srbi i Hrvati biti prisiljeni na najbolji mogući način sjesti i dogovoriti budućnost vlastite zemlje.
Zašto Sarajevo inzistira na OHR-u i milijunski honorari stranih dužnosnika
Na opasku urednika i voditelja kako se srpski i hrvatski političari zalažu za zatvaranje Ureda, dok bošnjački političari, pa čak i Islamska zajednica, kroz priopćenja zagovaraju opstanak OHR-a sa svim bonnskim ovlastima, Krešić predlaže jednostavno izvlačenje zaključka.
Jasno je, navodi on, da su međunarodna zajednica, OHR i OESS uglavnom bili orijentirani tako da podupiru većinsko stajalište političkog Sarajeva te da su uvijek donosili odluke na štetu Hrvata ili Srba. Kao primjer navodi Petritscha i Barryjeve amandmane, kojima su Hrvati iz apsolutne pozicije konstitutivnog, ravnopravnog naroda koji je imao paritet i suverenu poziciju u Federaciji BiH, dovedeni u status političke manjine.
U tom kontekstu, Krešić se osvrnuo i na financijsku stranu angažmana visokih predstavnika:
Wolfgang Petritsch: Zahvaljujući svojim honorarima, prošle je godine prodao vilu u Mlinima za milijun i pol eura.
Valentin Inzko: Posjeduje vilu kod Makarske, u jednom malom mjestu.
"Svi su oni zaradili vrlo lijepe novce u BiH. Njima također nije stalo da se ova misija okonča jer 20 ili više tisuća eura mjesečno teško da mogu bilo gdje zaraditi", otvoreno poručuje Krešić.
Dolazak MAGA marinca i konačno vezivanje uz Zapad
Na samom kraju razgovora, Krešić se osvrnuo na nominaciju generala Ronalda Johnsona za novog veleposlanika SAD-a u Bosni i Hercegovini, ocjenjujući da Amerika time šalje ne samo diplomatske, nego i vrlo snažne poruke.
Činjenica da u BiH dolazi čovjek koji je marinski specijalac govori puno sama za sebe. Krešić naglašava kako je posve sigurno da će se odlučno provoditi američka politika, s obzirom na to da je riječ o čovjeku iz kruga "MAGA obitelji" i snažnom podupiratelju Donalda Trumpa.
Uz to je povezana i priča o južnoj plinskoj interkonekciji. Krešić ističe kako ne zna zašto se ta tema u dijelu javnosti nastoji prostituirati, pa čak i kriminalizirati, kada ona zapravo donosi ključni strateški zaokret.
"Mi se konačno vezujemo uz Zapad. Znači, naša budućnost je Zapad. To je Europska unija, euroatlantske civilizacije. To je zapravo najsjajnija vijest koju šalje Washington, odnosno Sjedinjene Američke Države", zaključio je Krešić u Dnevniku RTV Herceg-Bosne.
