U službenom UN-ovu protokolu “Stalne misije u Ujedinjenim narodima “ iz 2023. godine, koji evidentira sastav stalnih misija pri Ujedinjenim narodima u New Yorku, uz ime veleposlanika Bosne i Hercegovine Svena Alkalaja pojavljuje se i Geneviève Labelle, kao dio osoblja Stalne misije BiH, pri čemu dokument ne razrađuje njezinu funkciju ni opis radnog mjesta, nego je isključivo evidentira u okviru diplomatske strukture u tom razdoblju, piše Večernji list BiH.
No važno je znati kako je ova inače rođena Kanađanka supruga veleposlanika Alkalaja u SAD-u. Upravo ta činjenica otvara standardno, ali osjetljivo diplomatsko pitanje: u kojoj mjeri je angažman supružnika veleposlanika u istoj misiji kompatibilan s pravilima o razdvajanju privatnog i službenog interesa unutar UN sustava, osobito kada se radi o poziciji koja je hijerarhijski i operativno povezana s radom šefa misije.
Poruke Hrvatima i Hrvatskoj
U diplomatskoj praksi Sjedinjenih Država i Ujedinjenih naroda supružnici akreditiranih diplomata mogu raditi, ali njihovo zaposlenje podliježe prijavi i određenim provjerama upravo kako bi se spriječio sukob interesa ili percepcija institucionalne pogodnosti unutar iste misije. Zato činjenica da je supruga veleposlanika istodobno dio diplomatske strukture otvara pitanje nije li riječ o potencijalno nespojivoj situaciji u smislu unutarnjih pravila o transparentnosti i hijerarhijskoj odvojenosti funkcija, posebno u manjim misijama gdje se operativne uloge često preklapaju.
Dodatnu dimenziju ovoj priči daje kasniji profesionalni trag iste osobe u energetskom sektoru Sjeverne Amerike. U korporativnim materijalima i vizitki tvrtke TC Energy, jedne od najvećih kompanija za transport plina i LNG infrastrukturu, Geneviève Labelle pojavljuje se u području korporativne sigurnosne politike i međunarodnih odnosa, što je sektor izravno povezan s geopolitički osjetljivim energetskim projektima.
Upravo tu nastaje ključno pitanje - kako i kojim profesionalnim putem osoba iz diplomatskog okruženja UN misije prelazi u vrh strateške energetske industrije koja je u izravnoj vezi s infrastrukturnim i političkim projektima u Europi.
U istom širem kontekstu nalazi se i projekt Južne plinske interkonekcije, jedan od ključnih energetskih pravaca koji se planira ili razvija u Bosni i Hercegovini, a koji je izravno povezan s regionalnim LNG tokovima i diversifikacijom opskrbe plinom. Iako ne postoji javno dostupan dokaz da je TC Energy ili Geneviève Labelle formalno uključena u taj projekt, sama činjenica da se radi o istoj industriji i istom geopolitičkom energetskom prostoru otvara prostor za legitimno pitanje o mogućim neformalnim vezama, kontaktima i preklapanju profesionalnih mreža između diplomacije i energetskog sektora.
U središtu te mreže posebno je sporna nečasna uloga veleposlanika Svena Alkalaja, dugogodišnjeg diplomata i sadašnjeg veleposlanika BiH u SAD-u, čije je djelovanje u dijelu regionalnog političkog prostora predmet isključivih i zapaljivih stajališta koja izlaze iz rječnika diplomata. On bi na mjestu veleposlanika BiH trebao zastupati politiku zemlje, a ne biti apologet političkog Sarajeva. Posebno je to pokazao u javnim i politički obojenim tekstovima. gdje je iznio ogavne i pljuvačke navode prema Hrvatskoj i Hrvatima u Bosni i Hercegovini.
Osobni sukob interesa
Alkalaj je najprije u veljači ove godine u Washington Timesu zauzimao izrazito kritičan stav prema hrvatskoj političkoj poziciji u BiH, osobito prema ideji institucionalnog preustroja i konceptu hrvatskog entiteta. Hrvatsku je politiku i visokog dužnosnika The Heritage zaklade nazivao ustašom te s tim pojmom povezivao i Herceg Bosnu. U sličnom tonu je obojio i Hrvate iz Bosne i Hercegovine, kao i Republiku Hrvatsku, čije državljanstvo navodno ima još od vremena dok je u zemlji predsjednik bio Stjepan Mesić.
Svojim primitivnim, ekstremističkim istupima zloporabi diplomatsku funkciju i u većini zemalja bi mu se zahvalilo za angažiranje da je sličan stav objavio o bilo komu iz druge države. S druge pak strane, u njegovu slučaju postoji snažni osobni sukob interesa koji uključuje najprije angažiranje supruge u diplomatskoj misiji. A sada je još veći kada se ona pojavljuje u strukturi velike LNG kompanije. Upravo ta kombinacija diplomatskih funkcija, privatnog sektora i politički osjetljivih infrastrukturnih projekata poput Južne plinske interkonekcije otvara prostor za pitanja o transparentnosti, sukobu interesa i stvarnim granicama između javne službe i korporativnih energetskih mreža.
