Bosna i Hercegovina nalazi se na povijesnom raskrižju – odlazak Christiana Schmidta, rasprave o zatvaranju OHR-a, deklaracija Domovinskog pokreta o hrvatskoj izbornoj jedinici te krupni geopolitički pomaci između Washingtona, Moskve i Teherana snažno oblikuju budućnost zemlje. O ovim ključnim temama u emisiji "Fokus" Radiotelevizije Herceg-Bosne urednika i voditelja Jurice Gudelja govorili su zamjenik ministra vanjskih poslova BiH Josip Brkić i bivši ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske te sudionik daytonskih pregovora Miomir Žužul, koji se u emisiju javio video-vezom iz Washingtona.
Legitimno zastupanje i propuštene prilike
Komentirajući deklaraciju Domovinskog pokreta o uspostavi hrvatske izborne jedinice u BiH, Josip Brkić je istaknuo kako ponuđena rješenja nisu novost jer se o njima u domaćem političkom prostoru razgovara već dva desetljeća, a slične su teze izrečene i u američkom Kongresu te Europskom parlamentu. Brkić naglašava da je ključni cilj implementacija presude Ustavnog suda BiH u slučaju *Ljubić* koja jamči legitimno zastupanje konstitutivnih naroda.
"Bilo koja formula koja će osigurati ispunjenje tog uvjeta za nas je prihvatljiva. Našim partnerima u BiH dali smo slobodu da sami predlože rješenje", izjavio je Brkić, prisjetivši se propuštenih prilika iz Neuma i tzv. Travanjskog paketa od prije dvadeset godina.
Brkić je poslao oštru poruku onima koji računaju na malobrojnost Hrvata:
"Duboko se varaju oni koji misle da će brojnost utjecati na odnose. Mi nismo podstanari u Bosni i Hercegovini i ima nas bitno više nego za 'dva vagona', kako nam se poručivalo. Hrvatski narod će ostati, opstati i boriti se za političku jednakopravnost. Ovaj tronožac u BiH neće biti stabilan ukoliko prava jednog konstitutivnog naroda ne budu jednaka u odnosu na druga dva."
Demokratski "tronožac" i uloga Zagreba
Miomir Žužul se osvrnuo na to kako međunarodna zajednica percipira problem BiH, istaknuvši da postoje dva pristupa. Prvi je površan – dok nema rata, situacija se ignorira, a pozicije u BiH koriste se za osobne ambicije. Drugi, dublji pristup, prisutan je kod onih koji razumiju da BiH može opstati isključivo kao država triju konstitutivnih naroda.
Prema Žužulovim riječima, u Daytonu je implicitno i eksplicitno prihvaćeno da narodi imaju pravo birati svoje predstavnike, no ta se bit demokracije nakon Daytona počela gubiti. Jedan je narod (Srbi) prestao gledati na BiH kao na svoju državu, dok je drugi (Bošnjaci) pokušao prisvojiti zemlju tvrdeći da su oni jedini legitimni predstavnici.
"Tvrdnja da je princip 'jedan čovjek, jedan glas' demokratski u kontekstu BiH naprosto je jedna floskula. To nije točno niti može biti prihvatljivo", otvoren je bio Žužul, dodajući kako su u tom procesu Hrvati gurnuti sa strane, a visoki predstavnici su iz vlastitog komoditeta često optuživali samo jednu stranu za destrukciju.
Žužul je također naglasio kako Republika Hrvatska i njezine institucije imaju ne samo ustavnu obvezu, već i potpuno pravo brinuti se o stabilnosti susjedne države o kojoj izravno ovisi i hrvatsko gospodarstvo te je stoga pozdravio širenje rasprave o BiH na cijeli politički spektar u Hrvatskoj.
OHR kao uvreda za suverenitet i prepreka za EU
Jedna od središnjih tema emisije bila je budućnost Ureda visokog predstavnika (OHR). Josip Brkić je bio vrlo izravan, nazvavši postojanje OHR-a 31 godinu nakon Daytona "uvredom za sve u BiH".
"Mi smo sposobni sami se dogovoriti. OHR služi kao smokvin list na koji domaći političari prenose teret nametanja odluka i odgovornosti kada se ne žele dogovoriti sa susjedima. Korištenje bonnskih ovlasti nije stabiliziralo, nego je dodatno derogiralo odnose u BiH", upozorio je Brkić.
On ističe da novi visoki predstavnik, tko god to bio, ne smije biti imenovan na neodređeno vrijeme:
"Tko god bude imenovan, mora imati rok trajanja i jasan datum zatvaranja OHR-a. Tek tada će BiH prodisati punim plućima. Apsurdno je da se želimo integrirati u EU i NATO gdje se sve odluke donose konsenzusom, a nismo spremni taj princip konsenzusa primijeniti unutar vlastite zemlje."
Brkić je dodao i kako je postojanje OHR-a potpuno nekompatibilno s otvaranjem pregovora s Europskom unijom, jer država ne može suvereno pregovarati ako iznad nje postoji institucija koja može nametati i mijenjati zakone.
S tim se složio i Žužul, naglasivši da bonnske ovlasti imaju upitnu legitimnost jer su dogovorene između stranih država, a ne unutar BiH. Prema njegovim saznanjima, Sjedinjene Američke Države kroz novo imenovanje idu u smjeru smanjivanja i izbacivanja bonnskih ovlasti te potpunog zatvaranja ureda, dok pojedine europske države oponiraju tom planu kako bi zadržale vlastiti utjecaj.
Žužul zaključuje kako međunarodni odnosi počivaju isključivo na interesima te da unutar Vijeća za provedbu mira (PIC) sjede države s vrlo različitim agendama. Kao primjer je naveo Ujedinjeno Kraljevstvo, koje bez čvrstih argumenata ustraje na tome da mehanizam bonnskih ovlasti mora ostati na raspolaganju visokom predstavniku, čime se svjesno održava stanje nedovršenog mira u Bosni i Hercegovini
