Bosni i Hercegovini prijete ozbiljne financijske posljedice zbog međunarodnih arbitražnih postupaka pokrenutih zbog spornih odluka nižih razina vlasti, pri čemu bi, zbog pravne naravi arbitražnih mehanizama, krajnju odgovornost mogla snositi država, iako je u mnogim slučajevima bila samo formalna strana u postupku.
Kako je objašnjeno u prilogu RTV Herceg-Bosne, međunarodne arbitraže ne priznaju entitete, županije ili općine kao stranke u postupku, već isključivo državu. To znači da štetu izazvanu neodgovornim odlukama tih nižih razina vlasti, u konačnici plaća Bosna i Hercegovina. Iako postoji zakonska mogućnost da država naknadno potražuje iznose od entiteta ili županija, jamstva za uspješnu naplatu ne postoje.
Ministar pravde BiH Davor Bunoza upozorio je kako je protiv BiH već pokrenuto nekoliko ozbiljnih arbitraža, navodeći:
„'Viaduct', čija je vrijednost preko 110 milijuna maraka, zatim arbitraža 'Ugljevik' vrijednosti približno 700 milijuna eura, 'Mittal' vrijednosti 400 milijuna dolara, predmet 'Trusina' 102 milijuna eura, 'Gacko' 100 milijuna eura itd. Sve ovo ukazuje na vrlo bahato postupanje entitetskih tijela koji nisu donosili pravilne i promišljene odluke. Tako da će tužitelji sada, bez da su i marke uložili u BiH, naplatiti stotine milijuna eura od strane BiH, a u konačnici entiteta.“
Podsjetio je i na već izgubljenu arbitražu BH Gasa s mađarskom kompanijom FGSZ, u kojoj je iznos od preko 20 milijuna maraka izgubljen, ponovno na štetu države.
Bunoza je posebno upozorio na štetu odgode isplate presuđenih iznosa:
„Svako odlaganje će imati veće posljedice u vidu kamata koje su ogromne. Nažalost, pojedinci ignoriranjem smatraju kako će problem biti riješen ili da će netko drugi rješavati taj problem, zaboravljajući da svako odgađanje isplate prema konačnim odlukama znači isplatu i dnevne kamate, što znači i stvaranje sve veće štete po BiH na dnevnoj bazi.“
Politički analitičar Martin Mikulić upozorio je kako će servisiranje arbitražnih dugova imati dugoročne posljedice za razvoj:
„Što god budemo plaćali kao posljedicu lošeg upravljanja, odnosno servisirali te dugove zbog nečije neodgovornosti, to će se osjetiti na nedostatku razvojnih kapitalnih projekata u BiH, u oba entiteta u svim županijama.“
Dodao je kako se zemlja već sada suočava s institucionalnom neučinkovitošću:
„A kada već imate ovako naelektriziranu političku klimu, jedno opće nepovjerenje gdje nitko nikome ne vjeruje, nitko nikome ne želi izaći u susret, novac i kada postoji ne želi se raspodijeliti, onda jednostavno dobivate iz svih sfera i aspekata krizu i neučinkovitost i ogromne posljedice za sve nas u BiH.“
O tome kako se arbitraže već reflektiraju na važne državne institucije govorio je i dekan Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru prof. dr. Igor Živko. Osvrnuo se na slučaj BHANSA-e i Centralne banke BiH, koje trpe posljedice iako nisu imale izravnu vezu s predmetima:
„Imamo situaciju u kojoj nije donesen državni proračun, a država se nalazi u sustavu privremenog financiranja, što otežava mogućnost bilo kakvog plaćanja, odnosno proceduru donošenja proračuna. A s druge strane, rješenja koja se odnose na Centralnu banku zadiru u njenu neovisnost s jedne strane, a s druge strane Centralna banka ima jednu klauzulu u svom zakonu po kojemu radi, a u kojemu u svakom trenutku može svaki transfer obustaviti, odnosno isplatu prema drugima jer je njena financijska stabilnost narušena.“
Zaključno, upozoreno je kako Bosni i Hercegovini prijeti iznos štete veći od dvije i pol milijarde maraka ukoliko izgubi sve arbitražne sporove, što bi bio ozbiljan fiskalni udar i za znatno razvijenije zemlje. Iako se dio tog udara mogao ublažiti raspodjelom sredstava koja već godinama stoje neraspoređena na državnim računima – poput sredstava od trošarina, Elektroprijenosa ili RAK-a – politički dogovor o njihovoj raspodjeli još uvijek nije postignut.
No, kako se navodi, pitanje je hoće li dogovor, ako i bude postignut, doći na vrijeme.
