Šerif Patković, bivši zapovjednik 2. bataljuna 7. muslimanske brigade Armije RBiH, kontroverzna je figura čiji ratni put prate optužbe za ratne zločine, među kojima je i odgovornost za masakr nad hrvatskim civilima u Dusini kraj Zenice 1993. godine. U javnosti je poznat i po islamističkim uvjerenjima, koja je otvoreno izrazio prilikom nedavnog sukoba između Hamasa i Izraela, izjavivši da se stavlja na raspolaganje u tom ratu, što je izazvalo reakcije domaće javnosti i prijavu Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA).
Kao zapovjednik 7. muslimanske brigade, Patković je imao podređene strane borce, tzv. mudžahedine, a brigada je djelovala u područjima gdje su u sukobima s hrvatskim civilima počinjeni brutalni zločini. Zločin u Dusini, gdje su ubijeni civili, uključivao je mučenja i sakaćenja, uključujući vađenje srca i očiju. Svjedoci tvrde kako su tadašnje vojne strukture bile svjesne tih događaja, no odgovorni za te zločine službeno su negirali zapovjednu odgovornost, uključujući i Patkovića.
Patkovićevo ime spominjano je i u svjedočenju pred Haaškim sudom 1998. godine, kada je Željka Rajić optužila Patkovića za ubojstvo njenog supruga Zvonka. Optužbe su do danas ostale bez pravosudnog epiloga, a Patković odbacuje odgovornost za zločine u kojima se njegovo ime povezuje.
Po završetku rata, Patković je prešao u politiku i obnašao dužnosti ministra za boračka pitanja Zeničko-dobojske županije te savjetnika ministra branitelja Federacije BiH. Njegovo javno izraženo stavljanje na raspolaganje Hamasu prijavljeno je SIPA-i, što je izazvalo oštre reakcije. Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Nenad Nešić reagirao je na prijavu, nakon čega mu je Patković odgovorio kontroverznim riječima:
"Ne brini, Nešiću, tvoji su prsti simbol presuđenog genocida, a moji svjedoci o onom koga se bojimo i kojem se klanjamo."
Zločini u Dusini, počinjeni na samom početku 1993. godine, izazvali su egzodus hrvatskog stanovništva, koje se nikada nije vratilo u ta područja. Stručnjaci smatraju da je cilj zločina bio zastrašivanje i prisiljavanje Hrvata na odlazak iz Zenice i okolice, gdje su tada Bošnjaci imali znatno brojnu prevagu.