U Drvaru je 27. srpnja 2023. obilježen Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije koji se od 2001. obilježava kao Dan drvarskih mučenika, a od 2008. postaje središnja godišnja biskupijska komemoracija za sve mučenike i žrtve ratova i totalitarizama u XX. st.
Molitveni skup je započeo u novom pastoralnom centru u izgradnji pobožnošću „križnog puta mučenika“ koju je predvodio banjolučki dekan i župnik, a nekadašnji drvarski župnik vlč. Žarko Vladislav Ošap. Potom je slavljena sv. misa koju je predvodio banjolučki biskup mons. Franjo Komarica u zajedništvu sa sedmoricom svećenika, dok je kod oltara posluživao đakon vlč. Marijan Krajinović. Misno su slavlje pjevanjem uzveličale sestre Služavke malog Isusa iz samostana u Žabljaku kod Livna. Na molitveni skup u Drvar, osim domaćih vjernika, pristigli su i vjernici iz Banje Luke, Livna, Bos. Grahova, Širokog Brijega, Zagreba, Siverića i Unešića. Među njima su bili i predstavnici vlasti, tj. Vlade i Skupštine Hercegbosanske županije, kao i konzul i konzul savjetnik iz Konzulata Republike Hrvatske u Livnu Tomislav Vrdoljak i Božo Vodopija.
Na početku misnog slavlja drvarski župnik don Davor Klečina podsjetio je na neke povijesne činjenice zbog kojih se vjernici od 2001. okupljaju svakog 27. srpnja na molitveno sabranje u Drvaru. Naime, toga dana 1941. ubijen je drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor kojeg su četnički ustanici ubili zajedno sa skupinom hodočasnika koji su se vraćali s hodošća sv. Ani u Knin, i tako započinje stradanje ne samo drvarske župe i tamošnjih katolika, nego cijele Banjolučke biskupije pa i šire, budući da je Nestor stao na čelo od preko 600 ubijenih svećenika i Bogu posvećenih osoba Crkve u Hrvata u 2. svjetskom ratu i poraću. Istoga dana, a i sljedećih dana, započelo je posvemašnje stradanje i uništenje susjednih župa Bos.Grahova i Krnjeuše, te obližnjeg Boričevca u Lici, pa je samo u ove tri župe Banjolučke biskupije (Drvar, Grahovo, Krnjeuša) tih dana pobijeno preko 650 katolika, uglavnom Hrvata, mahom civila. Osim Nestora zvjerski su ubijeni i grahovski župnik don Juraj Gospodnetić, te krnjeuški župnik vlč. Krešimir Barišić zajedno s trojicom sjemeništaraca. U sve tri župe su do kraja rata posvema uništene župne crkve, groblja, te kuće i imovina domaćih katolika. Nakon rata Hrvatima je zabranjen povratak u te krajeve, a njihova zemlja i imovina je podijeljena lolaknom srpskom pučanstvu. Toliki razmjeri zločina nad katolicima zapadne Bosne – poštivajući i žrtvu drugih tamošnjih naroda - ne mogu se drugačije okvalificirati nego kao genocid, etnocid, kulturocid i memoricid u pravom smislu riječi, budući da su po svršetku 2. svjetskog rata Hrvati katolici bili potpuno iskorijenjeni na ogromnim prostranstvima zapadne Bosne i istočne Like, tj. na područjima koje je bilo zahvaćeno „ustankom“ iz ljeta 1941.
Biskup Komarica je u svojoj propovijedi podsjetio da je – ustanovljujući na prijedlog svećenika Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije – odgovorio na poticaj tadašnjeg pape sv. Ivana Pavla II. da se sačuva spomen mučenicima i nevinim žrtvama u Katoličkoj Crkvi. Za mjesto središnje biskupijske komemoracije odabran je Drvar budući je u toj župi započelo stradanje Banjolučke biskupije u 2. svjetskom ratu i poraću. Podsjetio je i da je Sveta Stolica dala 2014. dopuštenje Banjolučkoj biskupiji da može pokrenuti proces beatifiikacije za trojicu spomenutih svećenika te vlč. Antu Dujlovića, župnika u Gumjeri kod Prnjavora, ubijenog „in odium fidei“ 1943. Biskup je, nadalje, progovorio o važnosti cijenjenja
