Potaknuta nastupom Harisa Zahiragića u emisiji HRT-a Otvoreno, glazbena grupa Križni put odlučila je javno reagirati svojevrsnom prosvjednom notom i osvrtom na položaj Hrvata u BiH.
Riječ je o grupi poznatoj po domoljubnim pjesmama u kojima, uz ljubav prema hrvatskom narodu i njegovoj povijesti, ukazuje i na stvarne zločine koji su se događali na ovim prostorima. Javnosti je kao njihova najslušanija pjesma poznata „Bleiburg: Kosidba duša”.
Glavni autori grupe Križni put su Nikola Šimić Tonin, književnik i pjesnik (Drinovci-Busovača), te Dario Vištica, magistar ekonomije i glazbenik (Veljaci, Općina Ljubuški). Njihov osvrt povezuje politički komentar, povijesno pamćenje i aktualno pitanje položaja Hrvata u BiH, piše Fenix-magazin.
Zahiragić ogolio bošnjačku politiku
Zahiragić je gostovanjem u emisiji HRT-a Otvoreno učinio više za razumijevanje hrvatskog pitanja u BiH nego deseci hrvatskih političara posljednjih godina.
Gostovanje SDA-ova dopredsjednika otvorilo je oči i onima koji su dvojili s kakvom politikom Hrvati u BiH imaju posla. Njegova poruka da Hrvati u BiH nikada neće imati Herceg-Bosnu zvučala je kao prijetnja izrečena usred Zagreba, uz bahato naglašavanje da su oni ti koji se pitaju i odlučuju u BiH.
Taj nastup nije zvučao kao poziv na dogovor triju konstitutivnih naroda, nego kao politička zabrana izrečena s pozicije većine. Postavljajući se kao tutor hrvatskom narodu, kojem biraju predstavnika, Zahiragić pokazuje želju da se Hrvate u BiH svede na položaj političkog djeteta u kazni: “sjedi tu i ni makac”.
Mjesta stradanja Hrvata od Armije R BiH
U osvrtu se podsjeća i na mjesta hrvatskog stradanja tijekom 1993. i 1994. godine, među njima Lužane, Gusti Grab, Dusinu, Trusinu, Vitez, Busovačke Staje, Doljane, Bugojno, Grabovicu, Uzdol, Vareš, Fojnicu, Križančevo Selo, Buhine Kuće i Bihać, uz poruku da se ta mjesta i događaji ne smiju prešućivati niti relativizirati.
Istodobno se upozorava da se dio bošnjačke politike nije ogradio od Islamske deklaracije Alije Izetbegovića ni od Muslimanske braće, da negira hrvatsku nacionalnost, prekraja i svojata povijest te pokušava nametnuti logiku po kojoj bi svi u BiH politički trebali biti svedeni na bošnjački okvir. U tom se kontekstu posebno problematizira i zastava s ljiljanima, koja se, prema ovom osvrtu, nameće unatoč tome što BiH već ima službenu zastavu.
„Prva čakija SDA“
Zahiragićev nastup potpuno se različito čitao u hrvatskom i bošnjačkom javnom prostoru. U dijelu Sarajevskih i bošnjačkih medija dočekan je kao demonstracija odlučnosti, gotovo simbolična pobjeda u Zagrebu, dok je s hrvatske strane doživljen kao lice politike koja Hrvatima priznaje formalnu konstitutivnost, ali im u praksi osporava pravo da sami biraju legitimne predstavnike.
U javnosti se uz Zahiragića često veže nadimak „prva čakija SDA”, pogrdna etiketa kojom ga protivnici i dio medija prikazuju kao agresivnog stranačkog jurišnika.
Njegov politički karakter može se opisati kao kombinacija populizma, stranačke lojalnosti i konfrontacijske retorike: politička snaga ne leži mu u kompromisu, nego u proizvodnji jasnog neprijatelja i jasne poruke vlastitom biračkom tijelu, što ga čini korisnim za kratkoročnu mobilizaciju, ali problematičnim za dugoročni dijalog u BiH.
Bošnjačka “politika ravnopravnosti”
S ekonomskog aspekta, treći entitet najviše bi koristio sredinama u kojima Hrvati čine većinu ili značajan udio stanovništva jer bi im omogućio izravnije upravljanje razvojnim prioritetima, proračunskim sredstvima, infrastrukturnim projektima i gospodarskom politikom. Hrvatski prostori mogli bi preciznije usmjeravati sredstva u promet, energetiku, poljoprivredu, turizam, poduzetništvo, obrazovanje i demografsku obnovu.
Najveći otpor trećem entitetu dolazi iz političkih krugova kojima sadašnji model Federacije BiH omogućuje političku i ekonomsku kontrolu nad širim prostorom, uključujući raspodjelu javnih poduzeća, investicija, zapošljavanja, transfera i međunarodnih sredstava. Treći entitet ne bi sam po sebi bio jamstvo gospodarskog uspjeha ako bi se pretvorio u novi administrativni aparat, ali bi bio koristan ako bi donio institucionalnu sigurnost, pravedniju raspodjelu prihoda i dugoročno gospodarsko planiranje. Na štetu bi bio onima koji profitiraju od političke dominacije i netransparentne raspodjele sredstava.
Zahiragić je, zaključuje se u osvrtu, pokazao kako izgleda politika koja jednakopravnost smatra problemom, a dominaciju demokracijom, pa je njegov nastup za hrvatsku političku argumentaciju postao gotovo idealan dokazni materijal. Zato, zovite ga češće!!!
