Sa svojom slavnom “jogom bonitom”, lijepom igrom, legendarnim zvijezdama i rekordnih pet naslova svjetskog prvaka, Brazil je desetljećima poznat kao “zemlja nogometa”. Ali je li još uvijek tako?
Zemlja Pelea, Garrinche i Ronaldinha, koja je nekoć oduševljavala svijet svojim nogometom, nije osvojila Svjetsko prvenstvo od 2002. Niti je dala osvajača Zlatne lopte od Kake 2007.
Budući da se “selecao” trenutno bori da osigura svoje mjesto na Svjetskom prvenstvu 2026., mnogi u Brazilu i šire pitaju se što se događa.
Čak se i predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva pridružio nacionalnom preispitivanju, priznajući da Brazil “više ne igra najbolji nogomet na svijetu”.
Dakle, što se dogodilo?
Igrališta koja nestaju
Jedan od razloga mogao bi biti taj što se sve manje nogometa igra na ulici, gdje su s loptom odrasli neki od brazilskih velikana poput Rivellina, Zica i Romarija.
“Nitko se više ne igra na ulici. Ne čujete priče o nekom sjajnom udarcu koji je razbio nečiji prozor,” kaže amaterski nogometaš Lauro Nascimento, čiji je dres umrljan narančastim blatom nakon što je igrao na jednom od rijetkih preostalih zemljanih terena u sjevernom dijelu Sao Paula.
Nascimento, 52-godišnji financijski stručnjak koji igra za lokalnu Auroru, slomio je kao dječak nekoliko nožnih prstiju igrajući nogomet bosonog.
Danas je četvrt Vila Aurora prekrivena betonom. Dvije zgrade stoje na nekadašnjoj livadi koja se koristila kao nogometno igralište.
“Svaki otvoreni prostor nekoć je bio dovoljan da djeca počnu igrati nogomet. Danas se na njih gleda kao na mogućnost gradnje prvoklasne nekretnine”, kaže povjesničarka sporta Aira Bonfim.
Za pristup igralištima siromašna djeca u Brazilu danas često ovise o školi, socijalnim programima ili nogometnoj akademiji.
Prema studiji iz 2021., tek je svaka peta takva akademija besplatna.
A mnogi od tih terena su sintetički, podloga za koju neki kažu da manje razvija tehniku igrača od nekadašnjih neravnih terena.
Mehanički nogomet
Sve manje vremena provedenog u bavljenju sportom imalo je “veliki utjecaj na naš nogomet”, kaže analitičar Euler Victor.
“Velik je broj Brazilaca koji igraju u Europi, ali vrlo malo zvijezda.”
Posljednja velika brazilska nada Neymar blistao je u Barceloni, ali reprezentaciju nije uspio odvesti do naslova svjetskog prvaka.
Brazilci sada nade polažu u 23-godišnjeg Viniciusa Juniora i mladog fenomena Endricka, koji bi mu se trebao pridružiti u Real Madridu kad u srpnju napuni 18 godina.
Brazil je i dalje najveći svjetski izvoznik nogometaša, ali oni donose manje novca.
Prema podacima FIFA-e, klubovi su prošle godine platili 935,3 milijuna dolara za transfere 2375 brazilskih igrača, što je pad od gotovo 20 posto u odnosu na 2018., kada je broj igrača bio manji – 1753.
Dio razloga leži u tome što klubovi manje plaćaju za mlade igrače, ali je činjenica i da je istaknutih zvijezda sve manje.
“Naša tehnika je u padu”, kaže Victor Hugo da Silva, trener u omladinskoj školi Flamenga u Sao Goncalu, nedaleko od Rio de Janeira.
“Stil igre se promijenio i to nam je oduzelo dio kreativnosti. Nekada je naš nogomet bio tako veseo. Sada je mehanički.”
On na sintetičkom terenu trenira djecu od sedam do deset godina koja sanjaju da će slijediti stopama Viniciusa, najpoznatijeg polaznika te nogometne škole.
Nove generacije još imaju nogomet u svojim venama, ali i probleme s treniranjem, što Da Silva pripisuje njihovom sjedilačkom načinu života i “ovisnosti” o ekranima.
Brazil, koji ima 203 milijuna stanovnika, ima više mobitela nego ljudi.
Više od jedne trećine djece u dobi od pet do 19 godina ima prekomjernu tjelesnu težinu ili je pretilo.
Robson Zimerman, lovac na talente kluba Corinthiansa iz Sao Paula, kaže da se nogometaši u usponu danas suočavaju s težim uvjetima, uključujući potrebom igranja na više pozicija i prevelikim očekivanjima obitelji i medija.
“Prije su samo morali brinuti o igranju nogometa,” kaže.
Ali Leila Pereira, predsjednica gradskog rivala Palmeirasa, aktualnog brazilskog prvaka, tvrdi da Brazil nikada neće prestati biti zemlja nogometa.
Brazilske momčadi osvojile su zadnjih pet naslova klupskih prvaka Južne Amerike, a Palmeiras je osvojio dva od njih.
Klub je kolijevka Endricka, čija je prodaja Real Madridu donijela 65 milijuna dolara.
“Ne slažem se s onima koji misle da su (brazilski igrači) izgubili kvalitetu. Pogledajte kakve astronomske iznose donose“, kaže Pereira.
Tulum u faveli
Mnogima je Pereira, jedna od najbogatijih Brazilki, zaštitno lice novog brenda brazilskog nogometa, više nalik europskom, s raskošnim plaćama za južnoameričke standarde i skupim cijenama ulaznica.
“Uz apsurdne plaće igračima, klubovi moraju podići cijene ulaznica, što isključuje navijače poput mene”, kaže navijač Flamenga David Santos.
Godine 2019. osnovao je klub odanih navijača Flamenga iz siromašnih favela poput njega.
S vrha sirotinjske četvrti koja gleda na trendovske četvrti Copacabanu i Ipanemu, oni stvaraju atmosferu s Maracane na dane utakmica, sve ukrase klupskim zastavama, roštiljaju i pjevaju navijačke pjesme dok se utakmica gleda na golemom ekranu.
“Nogomet je ono što vidite ovdje. To je igra naroda. Ali djeca s ulice poput mene više nemaju pristup tome.”
