Na Badnjak smo posjetili Konjic, Zabrđe i Kostajnicu, prisjećajući se obitelji Anđelić, čija priča i dalje svijetli kao svjedočanstvo praštanja i kršćanske radosti unatoč tragedijama iz prošlosti. Katoličke župe konjičkog kraja i ove su godine osjetile životne izazove, no Božić je donio novu nadu za ovu malu, ali postojanu zajednicu.
U Zabrđe iznad Konjica, vodi nas Ilija Kozarić u zaseok Kozarići, gdje su pripreme za Božić u punom jeku. "Na Badnjak se kiti jelka, peče janje i slavi Banja večer do polnoćke. To je poseban trenutak i radost," kaže Ilija. Njegova supruga Marina ističe da je Zabrđe idealno mjesto za obitelj, dovoljno blizu grada, ali pruža djeci mir i prostor za igru.
Buđenje zajednice kroz političko i duhovno djelovanje
Ilija, kao prvi hrvatski vijećnik u općinskom vijeću nakon 14 godina, simbol je buđenja zajednice Hrvata u Konjicu. Ivan Antić, predsjednik GO HDZ-a BiH Konjic, naglašava kako će polnoćka u crkvi sv. Ivana Krstitelja privući ne samo katolike, već i druge stanovnike Konjica.
"Večeras će u našoj prelijepoj crkvi biti služena polnoćka na kojoj neće biti samo Hrvati katolici. Dođu i naši Konjičani kako bi vidjeli naše običaje," dodaje.
Težak put kroz povijesne kalvarije
Na žalost, crkva je puna tek manji dio godine, a projekti i pomoć ne dolaze sami.
Don Marin Marić, župnik u Obrima i upravitelj župe Solakova Kula, neumorno radi za zajednicu, podsjećajući na povijesne nedaće.
"Ovaj je narod proživio četiri kalvarije: Drugi svjetski rat, poplavljivanje hrvatske zemlje stvaranjem Jablaničkog jezera, Domovinski rat i ubojstvo obitelji Anđelić. Peta tragedija su prirodne katastrofe poput nedavnih poplava," kaže don Marin, naglašavajući da je ovo narod "čvrste vjere, jakog karaktera i vedrog duha."
Poseban trenutak doživjeli smo kod bake Šime, koja nas je dočekala uz kavu i kolače. Iako živi sama, za Božić će njezina kuća biti ispunjena dječjom radošću i obiteljskom toplinom. Njezina rodbina su Anđelići. Prošle godine su nas naučili kako tragediju izazvanu mržnjom zamijeniti kršćanskom radošću i oprostom.
Vjera i nada kao svjetionik budućnosti
Don Marin dodaje da se broj vjernika nije promijenio, ali osjeća se svaki gubitak. "Ove godine imali smo sahrane ljudi koji su došli iz dijaspore - Mostara, Hrvatske, Austrije. Nažalost, nije bilo krštenja ni vjenčanja, tako da je broj vjernika ostao isti"
Tri župe Neretvica i Klis obuhvaćaju velik prostor, ali s malim brojem stalnih stanovnika. No, kako don Marin zaključuje, "dok god ovdje bude i jedan katolik, s njima mora biti i svećenik."
Optimizam i vjera konjičkih Hrvata svijetle kao primjer nade, jer, kako sami kažu, Božić je upravo to - nada.
