Predsjednik HDZ-a BiH i HNS-a Dragan Čović danas je putem društvene mreže X obilježio 31. obljetnicu stradanja, progona i zločina nad bugojanskim Hrvatima.
Tom prilikom naglasio je bol i patnju nevinih žrtava te izrazio nezadovoljstvo zbog sporosti pravde za počinjene zločine.
"Ova tužna obljetnica podsjeća nas na silni bol i patnju nevinih žrtava našega naroda," objavio je Čović, dodajući kako je "sporost pravde za ove teške zločine razočaravajuća."
Danas smo u #Bugojno obilježili 31. obljetnicu stravičnog stradanja i progona Hrvata Bugojna. Na ovu tužnu obljetnicu prisjećamo se silnog bola i patnje nevinih žrtava našega naroda za čija stradanja još tražimo pravdu. Sporost pravde za ove teške zločine je razočaravajuća. pic.twitter.com/iTCMq7ytVD
— Dragan Čović (@Dragan_Covic) July 27, 2024
Suđenje Mlaći i Cikotiću
Ovogodišnja obljetnica prva je koja se obilježava nakon početka suđenja Dževadu Mlaći i Selmi Cikotiću, bošnjačkim političkim i vojnim čelnicima, koje Hrvati Bugojna smatraju glavnim kreatorima i nalogodavcima zločina. Mlaći, predsjedniku Ratnog predsjedništva Bugojna, i Cikotiću, zapovjedniku Operativne grupe Zapad Armije RBiH, sudi se zbog ratnih zločina nad hrvatskim ratnim zarobljenicima, uključujući nasilna odvođenja i likvidacije pripadnika tzv. bugojanske skupine, u kojoj je bio 21 ugledni Hrvat. Za tijelima 15 nasilno odvedenih i dalje se traga.
Proces je dosad obuhvatio svjedočenja desetak preživjelih logoraša, među kojima su na posljednjem ročištu svjedočili Željko Ištuk i Ilija Udovičić. Opisali su zarobljavanje, boravak u logorima i korištenje zarobljenika kao živih štitova na prvim crtama obrane u Uskoplju.
Srpanj 1993. godine označio je najteže stradanje Hrvata u Bugojnu, kada je Armija RBiH provela plan etničkog čišćenja. Progonjeno je više od 15 tisuća Hrvata, ubijeno oko 200, od čega je blizu 70 civilnih žrtava. Zločine su pratili pljačke i uništavanje imovine te katoličkih objekata.
Posebno bolno za preživjele su sjećanja na logore Armije RBiH, kroz koje je prošlo oko dvije tisuće zarobljenika. Logori, među kojima su najzloglasniji Bh. banka, Gimnazija i Stadion, bili su mjesta teških tortura, a mnogi logoraši nisu preživjeli.
Sudbina nasilno odvedenih i nestalih logoraša ostaje bolna tema za njihove obitelji.
