"Mi jednostavno ne tražimo nikakvu etničku podjelu Bosne i Hercegovine, mi hoćemo Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu državu u postojećim granicama. A unutar da hrvatski narod ima pravo na sebe u kulturnom, gospodarskom, političkom i svakom drugom smislu da bude narod sa svim onim uresima suverenosti koji svaki narod ima." (1991)
"Hrvatska zajednica Herceg-Bosna je privremeni okvir hrvatskog prava u Bosni i Hercegovini. Onoga trenutka kada se implementira Vance-Owenov plan i na temelju današnjeg dogovora, ona gubi onu funkciju koju je imala. A nitko nikome na svijetu ne brani imati zajednice ili bilo kakve okvire za zaštitu svojih prava." (1993.)
Ove riječi prvog predsjednika Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Mate Bobana nastale su u vremenu osnivanja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne 1991. godine, odnosno u vremenu pregovora oko Vance-Owenovog mirovnog plana za Bosnu i Hercegovinu 1993. godine. Kao da se tadašnje težnje Hrvata poklapaju s onim današnjima. Hrvati žele biti svoji na svome, jednakopravni s druga dva konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. A prije 33 godine na današnji dan hrvatski narod u BiH i njihovo vodstvo prepoznalo je opasnost velikosrpske ideologije koja je proizvela masovna stradanja na teritoriju Hrvatske. Odlučili su se politički i vojno samoorganizirati s ciljem obrane. Lako je stoga uočiti i povijesnu važnost ovoga čina.
"Jasno je da je osnutak jedne takve organizacije bio obrambeni mehanizam potreban da se pruži otpor velikosrpskoj agresiji koja je bila došla 1991. godine i na ove prostore. Nije uopće slučajno da je na dan velikog stradanja dvaju hrvatskih simbola Vukovara i Škabrnje, upravo na taj dan osnova Hrvatska zajednica Herceg-Bosna", kazao je prof. dr. Ivica Šarac.
"Bošnjačko političko vodstvo nije pokazalo sposobnost realistične prosudbe stvarne situacije, odnosno usklađivanja vlastitih mogućnosti i proiciranih rezultata rata. Realni su parametri mogućnosti bili u tom trenutku definirani krajnje nepovoljnim demografskim omjerima za tu stranu, bezt mogućnosti stvarnja iole ozbiljne vojne sile", objašnjava prof. Ančić.
Važno je podsjetiti kako Hrvatska zajednica, a kasnije i Hrvatska republika Herceg-Bosna ni u jednom svom aktu nije negirala državnost Bosne i Hercegovine. Kao i da je tadašnje političko vodstvo odlučno pozvalo Hrvate na referendum o neovisnosti BiH 1992. godine, ali i da su hrvatski čelnici u BiH jedini prihvatili sve mirovne planove tijekom rata, čiji je daljnji tijek pokazao važnost postojanja Herceg-Bosne.
"Ovo je jedan od najznačajnijih datuma za Hrvate u BiH, odnosno Herceg-Bosne. On je zaista značajan iz razloga što se pokazalo da je ispravan, da je formiranjem HZHB kao i formiranjem HVO-a spašena i održana opstojnost hrvatskog naroda na područjima BiH", kazao je Miroslav Zelić, predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH.
"Nisu to bili dani nekog trijumfalizma, to su bili trenuci očaja. Vidjeli smo tada što se događa u Vukovaru i ostalim hrvatskim gradovima i naseljima. Zapravo se tek kasnije vidjelo kakvo je značenje toga dana, jer ono nije samo simbolično", ističe Šarac.
Hrvatima kao najmalobrojnijem narodu u BiH odgovaraju samo istina, dokumenti i argumenti i to je nešto na čemu je potrebno dalje institucionalno raditi kako bi se demaskirale sve štetne etikete i mitovi.
"Hrvatski narod je u postotku najviše stradao, najveći broj protjeranih, raseljenih, poginulih i zatočenih, ali i nestalih u odnosu na druga dva naroda. Hrvati su najveća žrtva u proteklom ratu u BiH. HVO je bio najvećeg multietničkog karaktera, počinio je višestruko manje ratnih zločina nego druge dvije vojske, a na prostoru pod kontrolom HVO-a bio je organiziran višestruko manji broj logora", objašnjava Vlado Džoić, ravnatelj Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH.
Hrvatska zajednica Herceg-Bosna okupila je 30 općina s hrvatskom većinom, a zajedno s Hrvatskom zajednicom Posavina koja je ranije osnovana, obuhvatila je više od 90 % hrvatskog pučanstva. Pet mjeseci kasnije unutar nje oformljeno je Hrvatsko vijeće obrane. A 28. kolovoza 1993. prerasla je u Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu. Kao takva je kroz Washingtonski sporazum ušla u bošnjačko-hrvatsku Federaciju, a službeno je samoukinuta u kolovozu 1996.
Više u prilogu:
