Smokve su krenule u dozrijevanje, što znači da ih već možete pronaći na tržnicama i kod privatnih prodavača. Ova voćka, jedan od simbola Hercegovine, dobiva sve više pozornosti, a njezina isplativost je također dobra.
Razgovor o smokvama započeo je ispred fakulteta u Mostaru. Još 2008. godine izašla je monografija koja pruža informacije za stručnjake i hobiste, od uzgoja do zaštite. Smokva pripada cijelom Mediteranu, a samim time i Hercegovini. Nekada se sadila pored kuće gdje ne smeta, danas se, poput masline, vraća na plantaže.
Naši preci su je znali jesti s kruhom, a stari Grci kao energetski dodatak. Nakon poduke, krenuli smo u potragu za smokvama. Sunce visoko na nebu godi smokvama, ali ne i ljudima. Veletržnica u Čapljini miruje. U susret nam dolazi čovjek koji redovito izvještava o stanju u poljoprivredi te nas vodi u hlad gradske smokve.
Sve je više nasada smokava koji dobivaju županijske poticaje. Trenutno je tražena roba na tržnici, isplativa za prodaju u svježem stanju. Želja da domaći proizvodi uđu u trgovine pomalo se ostvaruje kroz široku paletu proizvoda obitelji Falak. Nedaleko od gradske vreve, u jednom od nasada s plodnom sortom "jarakuša", vraćamo energiju.
Lanac proizvodnje i prodaje za sada funkcionira te ima naznaka da će samo rasti. Na povratku, kao i turisti, nismo mogli odoljeti jednom šarenom štandu. Mjerica smokava košta od 1-2 eura. Poznavatelj smokava s Bliskog istoka potvrđuje: "Dobre i ukusne. Slične našima."
Smokva nikada nije bila na velikoj sceni, tako da se ne vraća nego tek kreće u zamah. Nadamo se i želimo njezino ime vidjeti kao pravi domaći brend.
