Promjene u društvu su trajne, a nova vremena donose i nove navike. Upravo zato na cijeni je očuvanje izvornog oblika kulturne baštine. U taj okvir spadaju ganga, koja se postupno vraća, te gusle koje je UNESCO-ov Međuvladin odbor za zaštitu nematerijalne kulturne baštine proglasio ugroženima, zajedno s još deset kulturnih praksi. U Grudama se, stoga, drže onoga što vrijedi, bilo s domaćeg prostora ili preko granice.
Inicijative koje su doživjele dobar odaziv i medijski interes, poput škole gange, jedan su od načina da gotovo zaboravljeni oblici tradicije ponovno postanu popularni među svim generacijama. Takve škole održavale su se od Hercegovine do Zagreba, a danas su već uobičajena i gostovanja ljudi iz hrvatske metropole koji se vraćaju vlastitim korijenima.
Prva bilješka o guslama među Južnim Slavenima potječe iz prve polovice 7. stoljeća, prema zapisima Bizantinaca. Riječ je o naizgled glazbeno jednostavnom instrumentu, ali bogato ukrašenom drvenim rezbarijama. Preko gusala se ne pjeva bilo što – onaj tko ih poštuje, pažljivo bira ono što će opjevati.
U vremenima s manje informacija i više izravnog kontakta, pjesma se mogla čuti isključivo kroz živo izvođenje. Upravo zato ganga, gusle i diple snažno diraju u srce, ponajprije generacije koje su ih doživjele u obiteljskom okruženju, osobito u božićno vrijeme i tijekom drugih važnih životnih događaja.
