Na današnji dan prisjećamo se odlaska jednog od velikana hrvatske povijesti, vrsnog političara i žestokog govornika, Stjepana Radića. Njegovu smrt ubrzao je atentat u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928. koji je izveo član Radikalne stranke Puniša Račić.
Piše: I. Marijanović
Rođen u Desnom Trebarjevu kod Siska 1871. Radić se, već kao student, borio protiv tadašnje mađarske hegemonije koju je predvodio ban Dragutin Khuen Hedervary. Godine 1904. sa svojim bratom Antunom osniva Hrvatsku pučku seljačku stranku i polako pridobija podršku kako seljaka, tako i građana i postaje najjačom hrvatskom strankom u doba Austro - Ugarske, odnosno Kraljevina SHS i Jugoslavije. Oštro se protivo ulasku Hrvatske u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, smatrajući kako nije riješeno samo pitanje Hrvata u toj zajednici.
Iz tog doba nastale su njegove čuvene riječi: "Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu." Ipak, ni te riječi nisu pomogle, te Hrvatska ulazi u novu višedržavnu zajednicu. U KSHS Radić je često bio praćen, prisluškivan i zatvaran više puta zbog hrvatskih nacionalnih stavova. Zalagao se također i za običnog čovjeka, koji bi na svojoj zemlji mogao živjeti od svog rada.
1925. ulazi i u vladu KSHS, a 1927. zajedno sa Svetozarom Pribićevićem osniva Seljačko - demokratsku koaliciju, gdje se tražila reorganizacija države, uzrokavana velikosrpskom hegemonijom. Obzirom na takve stavove više puta mu se prijetilo smrću, a 20. lipnja 1928. Puniša Račić s govornice je počeo nasumično pucati prema hrvatskim zastupnicima i pritom ubio Đuru Basaričeka i Pavla Radića, a ranio Stjepana Radića, Ivana Granđu i Ivana Pernara. Stjepan Radić proveo je par tjedana u bolnici, te je pušten na kućno liječenje.
U nadi u poboljšanje zdravstvenog stanja koja je postojala sve do posljednjeg dana, Radić ipak umire 8. kolovoza 1928. u 58. godini života. Pokopan je četiri dana kasnije na Mirogoju uz ogroman broj ljudi koje ga je ispratilo na vječni počinak.
Stjepan Radić ostavio je trajni trag u hrvatskoj povijesti, te se, po cijenu života, usprotivio velikosrpskoj hegemoniji. Nadao se stvaranju slobodne hrvatske države koja se čekala stoljećima. 63 godine kasnije, takva država je stvorena pod velikom žrtvom, ali i s velikim ponosom.
