Na referendumu o neovisnosti Bosne i Hercegovine 1992. godine, da bi se neovisnost izglasala presudni su bili glasovi Bošnjaka i Hrvata, jer su Srbi bili protiv. Ipak, ovaj dan se svake godine uglavnom proslavlja samo u dijelovima gdje većinski žive Bošnjaci, dok su Hrvati uglavnom ravnodušni.
Nakon što su Hrvatska i Slovenija već izišle iz Jugoslavije, a pri čemu je bijesnio rat na prostoru Hrvatske, isto su željeli Bošnjaci i Hrvati u BiH. Njihovim masovnim izlaskom na referendum izglasana je neovisnost BiH. Unatoč tome što nije bio usvojen hrvatski prijedlog referendumskog pitanja iz Livna, Hrvati su dali ključan doprinos kako bi BiH u konačnici bila neovisna. Prema mišljenju novinara Milana Šutala, današnji odnos svih strana prema Danu neovisnosti je potpuno prirodan.
"Srbima je prirodno odgovaralo da ostanu u takvoj federalnoj državi, skraćenoj, a u kojoj su dominirali Srbi što je na kraju rezultiralo i ratom. Srbi su već prije tog referenduma kada su bili preglasani u Skupštini Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine napustili skupštinu, otišli na Pale i proglasili Srpsku Republiku BiH. Hrvati i Bošnjaci su zajedno izglasali neovisnost Bosne i Hercegovine, odnosno njen izlazak iz takve skraćene jugoslavenske federacije", prokomentirao je za Radioteleviziju Herceg-Bosne urednik i novinar HMS-a Milan Šutalo.
Hrvati, iako su imali ključnu ulogu da BiH dobije neovisnost, danas nemaju neki poseban odnos prema obilježavanju Dana neovisnosti, jer se nakon Daytona smatraju politički izigranim i preveranim nakon brojnih odluka visokih predstavnika i preglasavanjima brojnijih Bošnjaka s kojima dijele Federaciju kao entitet. To se prema mišljenju politologa Marka Lucovića neće zadugo promijeniti.
"To će tako ostati sve dok se ne promijeni ova politička situacija u državi, odnosno dok Hrvati ne zadobiju sva njima pripadajuća prava, kolektivna i individualna. To se ne odnosi samo na Hrvate u BiH, nego i na Srbe i na Bošnjake i na ostale koji traže svoje mjesto pod suncem u ovakvoj konstelaciji odnosa. I upravo će o tome ovisiti budućnost Bosne i Hercegovine", kazao je Lucović.
"Ono što je bilo tada, ti suprotstavljeni stavovi ostali su i do dana današnjeg. Mora se imati na umu također da na razini Bosne i Hercegovine još nije donesen zakon o državnim praznicima, pa se ovaj praznik 1. ožujka slavi po Zakonu o praznicima Republike BiH, dakle prijeratne Bosne i Hercegovine", kaže Šutalo.
A ove godine je bilo spora i oko prenošenja neradnog dana, s obzirom da je Dan neovisnosti nedjeljom pa da dan kasnije bude neradni dan. Lucović smatra kako je bošnjačka politika preko Vlade Federacije izvršila pritisak kako bi preko neradnog dana dodatno iskazala svoj patriotizam.
"Posebice kod Bošnjaka je to ostalo iz vremena komunizma, ali i kod ljudi u drugih naroda koji su živjeli u to vrijeme da se ti neradni dani, ako se može nešto pomjeriti onda se i pomjeri s nedjelje na ponedjeljak i slično. Ali ima i toga da oni time žele prikazati svoju privrženost ovakvoj Bosni i Hercegovini i pokazati sebe kroz to svijetlo patriotizma u odnosu na druga dva konstitutivna naroda koji ovdje žive da oni jesu jedini zagovornici ovakve BiH", mišljenja je Lucović.
I tako se iz godine u godinu ponavlja odnos svih strana prema ovom danu. Bošnjaci jedini slave ističući stare i nove zastave, Hrvati će samo ispoštovati prenošenje neradnog dana na dan kasnije, dok je u Republici Srpskoj danas proglašen čak i Dan žalosti, dok će sutra biti običan radni dan.
Pogledajte prilog:
