Oproštaj od hrvatskoga književnika i nekadašnjeg tajnika Društva hrvatskih književnika (DHK) Željka Kneževića, koji je 29. travnja preminuo u 83. godini života bit će u četvrtak, 7. svibnja u 12 sati u Krematoriju na Mirogoju.
Željko Knežević rođen je 1943. u Gornjem Rajiću. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu i u Okučanima, gimnaziju u Novoj Gradiški; diplomirao je 1976. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Bio je, među ostalim, dugogodišnji tajnik Društva hrvatskih književnika od 1985. do kraja 2008.
Prvu pjesmu "Svitanja", osobite književne zrelosti i poetičkim ishodištem kasnijega stvaranja, objavio je za gimnazijskih dana – 1960. godine u "Poletu".
Objavio je petnaest tiskanih zbirki pjesama - od "Pepelom i ružom", 1971. do pretposljednje "Tiha staništa", 2022. i jednu elektroničku - Tvoja ljubav je most, 2010. Pjesme su mu uvrštene u 30-ak domaćih i inozemnih antologija, panorama i poetskih izbora.
Piše i poeziju u prozi, kratku prozu, a putopisom je zastupljen u antologiji Vinka Brešića "Hrvatski putopisi".
Objavljivan je u najvažnijim hrvatskim književnim časopisima, a pjesme su mu prevođene na više stranih jezika.
Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića te nagrađivan najuglednijim hrvatskim književnim nagradama - od one Fonda A. B. Šimić – za prvu zbirku "Pepelom i ružom" 1971.; Vladimir Nazor – za zbirku "Brdo na okupu", 1998.; Tin Ujević – za zbirku "Kopito trajnoga konja", 2006.; "Duhovno hrašće", Drenovci, 1998. i 2006.; Poveljom Visoka žuta žita za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti, Drenovci, 2013. itd.).
Izvan određenijih pjesničkih struja, krugova i razdoblja, naraštajno samo pripadajući „poletašima“ ovaj ugledni samozatajnik, a pjesnički bard – sinteznim bogatstvom postmodernističkih postupaka, iskazivanjem statusa svijeta i doma kao egzistencije jezikom, dominacijom liričnosti, ali i samoironije – već šest desetljeća oblikuje samo središte hrvatskoga pjesničkoga govora.
Lirizirana osobna i povijesna, koliko metafizična, toliko i jezičnogovorna, rečenična, metatekstna iskustva 1200-ak objavljenih, probranih, pjesama Željka Kneževića – kvalitativno rastući svakim novim djelom – uvijek su nailazila na studioznu, upravo zavidnu književnokritičku recepciju najmjerodavnijih znalaca, poput Ante Stamaća, Cvjetka Milanje i drugih.
