U organizaciji HKD Napredak – Glavna podružnice Mostar i Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače, večeras (ponedjeljak, 15. rujna) u 19 sati u Galeriji kraljice Katarine Kosače u Mostaru bit će održano predstavljanje nove knjige književnice Magdalene Blažević pod nazivom „Vučja kuća i druge proze“.
Knjigu je objavila izdavačka kuća Fraktura, a riječ je o zbirci priča koje tematiziraju ratna i poslijeratna iskustva Bosne i Hercegovine, ispripovijedana kroz oči djece i adolescenata. Takva perspektiva, naglašava Blažević, ogoljuje svijet odraslih i donosi dodatnu dozu težine, često s elementima groteske i bizarnosti.
O knjizi će s autoricom razgovarati urednik i nakladnik Seid Serdarević, a program će biti upotpunjen glazbom i druženjem u opuštenoj atmosferi.
„Rat je naše iskustvo i o njemu se mora pisati“
Gošća Jutarnjeg programa Radija Herceg-Bosne bila je upravo Magdalena Blažević, koja je najavila večerašnje predstavljanje i otvoreno govorila o motivima i temama svoje književnosti.
„Priče u Vučjoj kući govore o odrastanju u poslijeratnoj Bosni. Pripovijedaju ih djeca i adolescenti, a upravo kroz njihove oči svijet odraslih izgleda možda još i gore nego kad priče pričaju odrasli pripovjedači“, rekla je autorica.
Naglasila je i kako su teme s kojima se bavi teške, ali neizbježne: „Rat je, nažalost, naše iskustvo i imamo obavezu pisati o njemu. Ali ne samo kao obavezu, to je i unutarnji poriv, potreba.“
Posebno se osvrnula na kritike mladih čitatelja i književnih kritičara da pisci „ostaju u zoni komfora“ kada pišu o ratu. „Kako rat može biti zona komfora? Podsjetila sam ih na primjer Herte Müller, koja je cijeli svoj opus posvetila životu pod diktaturom. Takve teme ne iscrpljuju se jednim romanom, niti ih može biti previše“, istaknula je Blažević.
Ženska perspektiva u književnosti o ratu
Autorica je naglasila i važnost toga da se ratne priče sve češće ispisuju iz perspektive žena i djece:
„Naša književnost je do nedavno bila gotovo isključivo muška. Romani su pisani iz perspektive onih koji su aktivno sudjelovali u ratu. Tek posljednjih desetak godina javljaju se autorice koje pišu o ratu izvan bojišnice – o onome što se događa u kućama, u naizgled mirnim krajevima. Ta perspektiva dugo je bila zanemarena.“
Od Žepča do međunarodnog uspjeha
Magdalena Blažević rođena je u Žepču, a danas živi i radi u Mostaru. Školovala se na Filozofskom fakultetu, gdje je završila studij hrvatskog i engleskog jezika i književnosti. Do sada je objavila nekoliko knjiga: zbirku priča Svetkovina (2020.), roman U kasno ljeto, nagrađen Tportalovom nagradom za najbolji roman, a sada i Vučju kuću i druge proze.
Njezina djela bilježe veliki uspjeh i izvan regije. „Najvažnije mi je da je roman 'U kasno ljeto' preveden na osam jezika i da izlazi iz naših okvira. Vanjski čitatelji čitaju ga kao čistu književnost, bez političkog konteksta i to je za mene najveće postignuće“, istaknula je u razgovoru.
Novi rukopis u pripremi
Iako su joj dosadašnje knjige bile vezane uz Domovinski rat i njegove posljedice, Blažević je najavila kako priprema roman čija se radnja seli u razdoblje Drugog svjetskog rata. Smjestila ga je u rodni kraj, a u središtu radnje nalaze se dvije snažne ženske junakinje čiji se životi prepliću u jednoj gostionici u Zavidovićima.
„To je najkompleksniji rukopis na kojem sam dosad radila. Ima mnogo likova, mnogo povijesnih i osobnih sudbina. Morala sam jako puno istraživati, a na romanu ću raditi još barem dvije-tri godine“, kazala je književnica.
Cijeli razgovor koji je vodila Manuela Bojo poslušajte u nastavku.
