Događaji kroz povijest se vrlo često povezuju i sa crkvenim događanjima, a zasigurno jedan od najvažnijih je Crkveni raskol iz 1054. godine. Velika šizma odnosno raskol svojim je pečatom obilježilo svijet kršćanstva kojeg poznajemo i dan danas.
Piše: I. Marijanović
Crkveni raskol označio je raskol između zapadnog i istočnog dijela Crkve. Problemi i prijepori koji su se stoljećima događali imali su svoj vrhunac te 1054. godine. Niz je dubljih uzroka raskola, još od vremena Konstantina Velikog i premještaja sjedišta Rimskog Carstva u Bizantion (kasnije Carigrad), kao i podjelu Carstva u vrijeme cara Teodozija 395. na Istočno (Bizant) i Zapadno. Na taj način, zapadni svijet oslanjao se na latinski jezik i kulturu, a istočni na grčki jezik i kulturu.
Povod samom raskolu bila je rasprava o upotrebi beskvasnog kruha u bogoslužju i postu na subotu početkom korizme, što je smetalo istočnom dijelu Crkve. "Zapadnjaci" i papa Lav IX. su tadašnjem patrijarhu Mihajlu Cerulariju zamjerili korištenje naziva "ekumenski patrijarh" koje su patrijarsi koristili još od 5. stoljeća. Stoga, na današnji dan, 16. srpnja 1054. godine legat pape kardinal Humbert položio je, u crkvi sv. Sofije, bulu kojom izopćava Cerularija i pojedine grčke biskupe, ali ne i istočnu Crkvu. Cerulari uzvraća izopćenjem pape Lava IX., koji je preminuo još u travnju 1054. Cerulari je nakon svega poslan u progonstvo, gdje je i umro, ali jedinstvo Crkve ostalo je razdijeljeno.
Ovaj čin bio je samo okidač svega što se izdogađalo. Raniji prijepori odnosili su se također i na nošenje dugih brada kod svećenika, celibat i sl. Ipak, falila je samo ta jedna "iskra" kako bi se sve ovo pokrenulo. Danas, 971 godinu kasnije, situacija među katolicima i pravoslavcima je dosta bolja, gdje dolazi do sve većeg međusobnog uvažavanja zapadnog i istočnog dijela Crkve. Svemu tome, značajan doprinos dao je i Drugi Vatikanski koncil (1962.-1965.) i papa Pavao VI. koji je ukinuo "međusobni čin izopćenja" i tako dosta pomogao pri zatopljavanju odnosa Istoka i Zapada.
