Tijekom prvog službenog posjeta portugalskog ministra vanjskih poslova Hrvatskoj, Paulo Rangel, koji je u Zagrebu boravio na poziv ministra Gordana Grlića Radmana, osvrnuo se i na aktualnu situaciju u Bosni i Hercegovini. Njegov opširni odgovor na pitanje novinara o ulozi međunarodne zajednice i zemalja poput Hrvatske i Portugala u europskom putu BiH jasno je ukazao na potrebu snažnijeg angažmana Europske unije, dijaloga među narodima te nužnost pokretanja ustavnih reformi.
Rangel je podsjetio kako je Portugal među najglasnijim zagovornicima proširenja Europske unije, osobito prema zemljama zapadnog Balkana, ali i prema Ukrajini, Moldaviji i potencijalno Gruziji. Istaknuo je da su neke države već gotovo spremne za članstvo te da ih treba ohrabriti da ubrzaju taj put, no da Bosna i Hercegovina, nažalost, još nije u toj poziciji.
„Bosna i Hercegovina i dalje se nalazi u situaciji koja zahtijeva sve više reformi i više pažnje od strane Europske unije. Poznajem tu zemlju, njezinu političku klasu i elitu, kao i različite težnje triju konstitutivnih naroda“, rekao je Rangel, istaknuvši kako je Europska unija u proteklim godinama bila previše pasivna u pokušajima da potakne dijalog među zajednicama i otvori prostor za reforme.
Podsjetio je da je Daytonski sporazum bio presudan za mir i kraj rata, ali da je, trideset godina poslije, nužno napraviti korak naprijed. „Sada je vrijeme za novi ustavni dijalog, za novu fazu reformi“, naglasio je, dodajući da ne želi komentirati pojedinačne političke pozicije, ali da su „određene zloupotrebe posljednjih godina dodatno otežale napredak i produljile političke zastoje“.
Govoreći iz portugalske perspektive, Rangel je rekao da je njegova zemlja dovoljno udaljena da može razgovarati sa svim stranama bez predrasuda i favoriziranja, te je pozvao na „pokretanje procesa ustavne reforme u BiH“. Predložio je i mogućnost djelomične integracije Bosne i Hercegovine u pojedine politike i programe Europske unije, kako bi građani dobili konkretne rezultate i osjećaj napretka.
„Ako se Europska unija, ali i drugi partneri poput Sjedinjenih Američkih Država, angažiraju s političkom voljom, moguće je postići rezultate. Međutim, ako ostanemo pasivni samo zato što nema rata, to neće pridonijeti europskom putu Bosne i Hercegovine“, upozorio je Rangel, pozivajući sve institucije EU-a – Komisiju, Vijeće i Europski parlament – na snažniji angažman.
Rangel je predložio imenovanje jedne ili dvije osobe koje bi mogle pomoći u pokretanju reformskog procesa u BiH, ne da zamijene domaće političke aktere i konstitutivne narode, nego da im pomognu da se pomaknu iz, kako je rekao, „trideset godina zamrznutog političkog razvoja“.
U svom izlaganju, ministar je također povukao paralelu s portugalskim i španjolskim iskustvom demokratske tranzicije. „Ako želimo izgraditi nešto pozitivno, u jednom trenutku moramo znati oprostiti i zaboraviti, te krenuti naprijed. Da smo u Portugalu ili Španjolskoj stalno raspravljali o prošlim režimima i građanskim ratovima, ne bismo mogli napredovati“, rekao je.
Zaključio je da Bosna i Hercegovina mora prestati koristiti povijest kao stalni izvor sukoba i okrenuti se budućnosti. „Povijest je za sveučilišta i akademska istraživanja, ne za svakodnevne političke govore. Ako želimo novu eru i novi okvir, moramo biti otvoreni prema napretku. Povijest trebamo prepustiti povjesničarima, a ne političkoj klasi“, poručio je Rangel.
Njegov poziv na dijalog među zajednicama, razumijevanje različitih pogleda konstitutivnih naroda te potrebu za novim političkim iskorakom kroz reforme, odjeknuo je kao jasna poruka da budućnost Bosne i Hercegovine ovisi o spremnosti njenih lidera da surađuju i naprave iskorak prema istinskoj europskoj perspektivi.
