Danas se navršavaju 33 godine od jednog od najgorih zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu, koji se dogodio u selu Trusina kraj Konjica. Tog tragičnog 16. travnja 1993. godine, u ranim jutarnjim satima, pripadnici jedinice za posebne namjene "Zulfikar" Armije Republike BiH ubili su 22 Hrvata, od kojih 15 civila i sedam pripadnika HVO-a.
Iako su prošla više od tri desetljeća, sjećanja preživjelih i dalje su bolno svježa, posebno za Milku Drljo koja je tog dana izgubila supruga, sina i još devet članova svoje obitelji. Usprkos teškim sjećanjima, s mjesta stradanja poslana je poruka mira i nade da se ovakav zločin više nikome i nikada ne ponovi. Za zločine u Trusini Sud BiH pravomoćno je osudio Nihada Bojadžića na 15, Edina Džeku na 13 te Nedžada Hodžića i Mensura Memića na 12 i 10 godina zatvora, dok je Rasema Handanović osuđena na pet i pol godina. Međutim, obitelji žrtava poručuju kako pravda neće biti potpuno zadovoljena sve dok ne budu osuđeni stvarni nalogodavci.
Tragične posljedice ovog zločina najočitije su u demografskoj slici naselja u kojem je 1991. godine živjelo 155 Hrvata, čineći više od 50 posto ukupnog stanovništva. Danas, prema popisu iz 2013. godine, u ovom opustošenom selu ne živi nijedan Hrvat. Zločin u Trusini ostavio je neizbrisiv trag u kolektivnom sjećanju hrvatskog naroda, ne samo u klišanskom kraju nego i u cijeloj Bosni i Hercegovini.
