Nedavna organizacija masovnog iftara u Konjicu, održanog u prostoru nekadašnjeg logora Musala, izazvala je snažne reakcije dijela javnosti, osobito među bivšim zatočenicima tog logora. Događaj, kojem su nazočili i visoki gosti iz Turske, uključujući Bilala Erdoğana i Abdullaha Erena, organiziran je pod pokroviteljstvom TIKA i lokalnih vlasti Konjic.
Iftar za oko 1.500 osoba predstavljen je kao simbol zajedništva i obnove nakon nedavnih poplava. Međutim, za mnoge koji su prošli kroz logor Musala tijekom rata, ovakav događaj na tom mjestu ima posve drukčije značenje.
U redakciju portala Zapad.ba stigao je dopis bivšeg zatočenika, Hrvata iz Konjica, koji je želio ostati anoniman, a u kojem izražava duboku žalost i zabrinutost zbog, kako navodi, “brisanja tragova zločina i njihova prešućivanja”.
“Za nas koji smo bili zatvoreni u Musali, to nije samo prostor. To je mjesto patnje, straha i nepravde. Organizirati svečane događaje bez jasnog obilježavanja onoga što se tu dogodilo znači okrenuti leđa istini”, navodi u svom pismu.
On posebno ističe kako je važno da lokalne vlasti pokažu senzibilitet prema žrtvama svih nacionalnosti, te da se mjesta stradanja ne koriste bez jasnog povijesnog konteksta i priznanja onoga što se dogodilo.
“Ne tražimo osvetu, nego priznanje. Ne tražimo podjele, nego istinu. Ako se tragovi brišu, onda se šalje poruka da se ništa nije ni dogodilo”, dodaje.
Autor dopisa također podsjeća na pomoć koja je Konjicu pristizala iz Republike Hrvatske nakon poplava, a da se uopće nije vrednovala.
Organizacija iftara i nazočnost međunarodnih gostiju predstavljeni su kao čin otvorenosti grada. Ipak, ovaj slučaj otvara pitanje: može li se govoriti o istinskoj otvorenosti bez suočavanja s bolnim dijelovima povijesti?
Za bivše zatočenike, odgovor je jasan.
“Otvorenost počinje priznanjem. Bez toga, sve ostalo je samo privid”, zaključuje se u dopisu.
Ovaj događaj još jednom podsjeća na potrebu za odgovornim odnosom prema mjestima stradanja, kao i na važnost dijaloga sa žrtvama i njihovim obiteljima prije donošenja odluka koje se tiču kolektivnog sjećanja.
Logor osnovale muslimanske vođe
Podsjećamo, logor Sportska dvorana na Musali u Konjicu, koji je bio pod kontrolom Armije RBiH, slovio je za jedan od zloglasnijih logora po metodama zlostavljanja, broju zatočenika i vremenu postojanja. Status logora službeno je dobio 10. svibnja 1992. godine. Važno je istaknuti da je dvorana Musala bila jedan od rijetkih logora u kojem su istodobno uzničke dane provodili i Hrvati i Srbi.
Logor su osnovali tadašnji najviši muslimanski politički i vojni predstavnici, a glavnu riječ vodio je predsjednik Ratnog predsjedništva općina Konjic, Jablanica i Prozor dr. Safet Ćibo, koji je samostalno donosio odluke o zatvaranju i puštanju zatočenika. Tijekom rata, logor je više puta posjetio dr. Haris Silajdžić, koji je 19. listopada 1993. godine i potpisao razmjenu logoraša, ostvarenu uz posredovanje Andreja Kolomba iz Međunarodnog odbora Crvenog križa.
Za zločine počinjene u logoru na Musali donesene su i pravomoćne sudske presude. Sud BiH je 2015. godine osudio Ibru Macića na deset godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, dok je upravnika logora Edhema Žilića Apelacijsko vijeće Suda BiH 2018. godine osudilo na šest godina zatvora.
