Od najjužnije Hrvatske granice nastavlja se crnogorsko primorje i Boka kotorska. Naseljena još od vremena Ilira danas se sastoji od općina Herceg-novi, Tivat, Budva i povijesni grad u kojemu smo boravili - Kotor. Stara jezgra je opsana 4,5 km dugim zidinama. Srednjovjekovna gradska jezgra i zidine iz venecijanskoga razdoblja uvršteni su na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Hrvata je danas u općini Kotor oko 6 posto ili 1500. No, kako kažu lokalni stanovnici, život je skladan.
Ali s razvojem turizma ovo mjesto je bilo poželjno mnogima za kupovinu nekretnina ili stalni boravak. Na ulicama srećemo mlade ukrajinke koje trenutno žive ovdje i snimaju za svoj YT kanal.
Najstarija građevina u gradu je katedrala sv. Tripuna, trobrodna romanička bazilika s kupolom sagrađena 1166. na mjestu ranije crkve sv. Tripuna iz devetog stoljeća. Nakon razornog potresa 1667. barok je u Kotoru zastupljen na gotovo svim spomenicima crkvenoga, svjetovnoga i vojnoga graditeljstva, ali potres ih je pogodio i '79. godine.
Nailazimo na pomorski muzej Crne gore koji dočarava pomorsko-tehničku tradiciju Boke, povijesno-umjetničku i etnološku. Važan dio pomorske priče je Bokeljska mornarica, hrvatska bratovština kotorskih pomoraca. Prema tradiciji, nastala je 809., kada su mornari sudjelovali u preuzimanju moći sv. Tripuna.
Odvajanje Boke kotorske iz okrilja hrvatskih krajeva nakon 2. svjetskog rata razdoblje je kada počinje i jače iseljavanje hrvatskog stanovništva. Katolička zajednica je mala, ali značajna. Don Robert je jedan od rijetkih svećenika ovdje rođenih.
Hoće li hrvatska zajednica u Boki doživljavati daljnji pad broja to ne možemo predvidjeti, ali ono što je sigurno za ovaj kraj je dobitna kombinacija za turistički potencijal lijepe jadranske obale i burne, ali bogate povijesti.
Više u prilogu:
