„Dubokom državom u opkoljenom Sarajevu tijekom rata upravljalo je tajno bratstvo 'Duga'. Na jednom od njihovih sastanaka donesena je odluka da je došlo vrijeme za obračun sa 'ćafirima' – dakle onima koji nisu pravovjerni muslimani prema njihovoj zamisli te Hrvatima, Srbima... i to do krajnjih granica istrebljenja“, rekao je u prvom ovosezonskom izdanju Kompasa RTV-a Herceg-Bosne bivši pripadnik Službe državne bezbjednosti i autor knjige „Tajni vilajet“ Edin Garaplija. Knjiga je opisana kao nevjerojatna priča o gospodarima života i smrti u opkoljenom Sarajevu. Garaplija nije htio precizirati imena članova bratstva rekavši kako će ih čitatelji sami prepoznati, ali da njihovi dijalozi na sastancima opisani u knjizi nisu fikcija.
„Srećom međunarodna zajednica je prepoznala takve nakane i uspjela to prekinuti, ali ne smijemo zaboraviti i da smo imali dovođenje mudžahedina i huškanje na genocid. Imamo jednu promjenu karaktera obrambeno-oslobodilačkog rata u jednu da kažem plemensku borbu do istrebljenja.“ Garaplija je objasnio kako je došlo do niza ubojstva istaknutih dužnosnika iz bošnjačkog naroda te zločina u Grabovici, Uzdolu, Doljanima, Kazanima... Naveo je i kako su Bošnjaci najveće žrtve rata.
Na pitanje kako to da je u Haagu osuđeno vodstvo Republike Herceg-Bosne i Republike Srpske, a nije bošnjačko ratno vodstvo poglavito nakon ovakvih saznanja objasnio je kako je u Haaškom sudu otvoren predmet za dokumentiranje zločina „Ševe“. „Tužiteljica Carla Del Ponte je otvoreno rekla kako je otvoren predmet protiv Alije Izetbegovića i nekih njegovih suradnika, ali se Božjom voljom dogodilo da je Alija umro i taj je predmet prebačen domaćem pravosuđu. Ako je netko umro ne znači da je taj predmet zatvoren. Imaju njegovi nasljednici, počinitelji... koji su i dalje svo vrijeme tu.“
Komentirao je kako je prema njegovoj prijavi Tužiteljstvo BiH formiralo predmet protiv Bakira Izetbegovića, šefa SDA, Kemala Ademovića, potpredsjednika NiP-a, Osmana Mehmedagića Osmice, bivšeg šefa OSA-e, Nedžada Herende, bivšeg pripadnika zloglasne jedinice „Ševe“, te više NN osoba te je rekao kako je istraga krenula i da su se uključile ozbiljne agencije, očekuje se međunarodna i pravna pomoć u tom rješavanju te da će biti saslušano i 50-ak svjedoka. „Dosta je dokumenata spašeno, nisu svi popaljeni, a kada su Izetbegovića pitali pred kamerama o ovoj prijavi samo se okrenuo i panično otišao.“
Naglasio je kako je zadatak duboke države da se sve ono što se javno pozitivno uradi tajnim kanalima povuče nazad, da se zaustavi, uništi kako bi se došlo do trajne podjele. „Ta duboka država ima i danas svoje pipke iako su oni danas skraćeni.“ Objasnio je kako je nezadovoljstvo Hrvata produkt duboke države – jedno poturanje lažnih profiliranih predstavnika. „Počet ćemo od Željka Komšića, a onda imamo čitav niz i garnituru političara koji majoriziraju i usmjeravaju priču o podjeli.“
Garaplija je istaknuo kako se ne može govoriti o građanskoj državi i zajedništvu ako se majorizira volja jednog naroda, a struktura glasova koje je imao Komšić to govori. „Mogao je stvarati ambijent profiliranog glasa, a ne da pod tim glasom majorizira hrvatski narod. Dosta je rađeno na istoj metodologiji – jedno ćemo pričati, a drugo raditi. Narodima ćemo obećavati bolje sutra, a radit ćemo da to sve bude još gore – da se mladi iseljavaju, a da ostanu podobni. To je duboka država“, istaknuo je Garaplija.
Objasnio je kako su zloglasne Ševe djelovale na način da bi nakon likvidiranja objašnjenje bilo da je žrtva stradala od „četničkog snajpera“, a ako bi žrtva umrla od nečeg nepoznatog onda bi se proglašavao infarkt, a ustvari bi umro od injekcije otrova.
Kazao je da je atentat na zamjenika ministra unutarnjih poslova u Vladi Federacije BiH Jozu Leutara bio skrojen u redovima duboke države. „Bio je častan profesionalac i smatrao da donacije koje su prikupljane trebaju biti transparentne i proći kroz institucije države. Zatražio je podatke od Interpola i saznao je da je oko dvije milijarde tadašnjih novaca prošlo preko jedne bečke paraobavještajne strukture. Leutar je inzistirao da se jedan dio tih donacija treba usmjeriti na područje gdje žive Hrvati i u Republiku Srpsku da ljudi nastave normalno živjeti“, objasnio je Garaplija. Poručio je kako je došlo vrijeme da se pravilno vođenom profesionalnom istragom uz pomoć međunarodnih institucija i kroz međunarodno-pravnu pomoć Interpola istraga dovede do kraja i da se počinitelji dovedu pred lice pravde.
Naglasio je kako je Abu Hamza bio vođa mudžahedina tijekom rata u BiH. „Od oko sto tisuća branitelja registriranih u Armiji BiH i HVO-u bilo je nekoliko stotina s podebljim kriminalnim dosjeima u svojim državama - stranih plaćenika. Prikazivani su kao osloboditelji i to znači da je netko imao drugi plan - da se kroz islamizaciju pokaže da Bosna ne može opstati kao zajednička. Da mora Bošnjačko-muslimanski tajni vilajet ostati kao zasebna cjelina.“ Istaknuo je kako su svi imali nekog Hamzu te da su radili zlodjela koja su bila na pragu politika koji su htjeli podjelu Bosne i da zavade i pobiju što više naroda. "Oni i danas šire ideologiju koja se zove iseljenje i uništenje. Svi su radili za nekog Hamzu, a i odluka da se postavi auto-bomba u Mostaru 1997. je teroristički napad“, istaknuo je Garaplija.
Objasnio je i kako stradanje bivšeg predsjednika SIV-a u Jugoslaviji Džemala Bijedića nije slučajno. „Morao je biti uklonjen jer je bio blizak Titu“. Rekao je kako je u narodu među Srbima, Bošnjacima i Hrvatima postojalo povjerenje prema Bijediću te da na današnjoj bošnjačkoj političkoj sceni s obzirom da su Bošnjaci najbrojniji narod u BiH ne vidi nikoga tko bi bio iskren da mu ljudi hrvatske ili srpske nacionalnosti vjeruju. „No za razliku od političara u bošnjačkom narodu vidim intelektualce i ljude koji će nadam se iznjedriti jednu političku garnituru koja može vratiti povjerenje“, poručio je Garaplija.
