Gotovo svaka presuda međunarodnih ili domaćih sudova koja se tiče izbornog procesa u BiH izazove spor u javnosti. Tako je i u slučaju posljednje presude u predmetu Kovačević. A što ona znači u kontekstu ostvarivanja aktivnog i pasivnog biračkog prava građana, provjerio je naš Goran Kutle.
S politološkog shvaćanja pasivno biračko pravo znači mogućnost sudjelovanja na izborima kao kandidat te biti izabran za predstavnika građana u vlasti. Aktivno biračko pravo s druge strane, daje odgovor tko može birati predstavnike u vlasti.
A upravo oko ovih prava najveći je spor u izbornom sustavu BiH, posebno u kontekstu svih dosadašnjih presuda Europskog suda za ljudska prava, kao i one najsvježije u predmetu Kovačević. No, složene zemlje kakva je i BiH teško da mogu funkcionirati bez principa podjele vlasti, što sud čini se nije uzeo u obzir.
O svemu su za Dnevnik RTV HB više govorili profesor Jakov Žižić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta te politolog Martin Mikulić.
Eventualni politički dogovor oko provedbe ranijih presuda Europskog suda za ljudska prava bi mogao riješiti i posljednju presudu. No, iluzorno je očekivati da bilo kakva presuda može mijenjati ustavno uređenje jedne zemlje, kako se to u javnosti predstavljalo.
Ipak, postoje i druge zemlje gdje dio građana ne može u potpunosti ostvariti svoje pasivno biračko pravo, zbog složenih odnosa unutar tih zemalja kao i samog ustavnog uređenja. A najbolji primjer je svakako Belgija.
A valja podsjetiti kako prema posljednjem popisu stanovništva pripadnici tri konstitutivna naroda čine ukupno 96,3 % stanovništva BiH i oni su nositelji ovakvog ustavnog uređenja. A otklanjanje svih diskriminacija među njima te prema ostalih 3,7 % građana može se postići jedino uz dogovor njihovih političkih predstavnika.
