Hrvatsko vijeće obrane (HVO) bilo je oružana snaga i najviše izvršno i upravno tijelo Hrvatske Republike Herceg-Bosne te glavna vojna komponenta Hrvata za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. U trenutcima kada je hrvatski narod, u jeku velikosrpske agresije, bio prepušten sam sebi, upravo je kroz HVO odlučno organizirana obrana koja je imala presudnu ulogu za njegov opstanak.
"Bez Hrvatskog vijeća obrane ne bi bilo ni Hrvata, ali ni Bosne i Hercegovine", rečenica je koja se često čuje od brojnih dužnosnika, a povijesne okolnosti u kojima je HVO osnovan i djelovao u potpunosti idu u prilog toj tezi. Nakon okupacije značajnog dijela Republike Hrvatske, Hrvati u BiH prvi su stali u obranu protiv agresora koji je prijetio spajanjem svojih udarnih postrojbi na širem području.
Odgovor na velikosrpsku agresiju
Da je HVO bio jedini obrazac opstanka Hrvata u tadašnjem ratnom grotlu Bosne i Hercegovine, ističe general Stanko Baja Sopta, ratni zapovjednik 3., a potom i 2. gardijske brigade HVO-a. Podsjećajući na herojsku obranu i krvavi slom Vukovara, general Sopta naglašava kako su Hrvati u BiH već tada znali da će ista armada – Jugoslavenska narodna armija (JNA) pomognuta drugim srpskim formacijama – doći paliti i rušiti njihova sela i gradove.
Udar te vojne sile, koja je tada slovila za jednu od jačih u Europi, primio je na sebe isprva nenaoružan narod. General Miro Grabovac Titan, ratni zapovjednik Topničke skupine OS Glavnog stožera HVO-a, prisjeća se kako su Hrvati u Hercegovini, Središnjoj Bosni i Posavini prvo goloruki, a zatim s puškama u rukama stali pred tenkove. Time su zaustavili napredovanje JNA, čija je zadaća bila pokoriti hrvatski narod i izbrisati njegovu želju za slobodom i neovisnošću.
Izrastanje u pravu vojsku i ključne operacije
Iako je vojska u svojim početcima bila sastavljena od iznimno mladih ljudi, brzo je stasala u respektabilnu silu. Vladimir Šoljić, ministar obrane u Vladi HRHB od 1994. do 1996. godine, priznaje da je isprva bio skeptičan vidjevši mladiće koji su nerijetko bili dvostruko mlađi od njega.
"Onda sam vidio da je ta mlada vojska zapravo prava vojska. HVO je u vrlo kratkom roku izrastao u pravu vojsku. Rezultat govori o svemu, Hrvati su prvi obranili ove prostore, naravno svoje, ali to su istovremeno i prostori Bosne i Hercegovine", ističe Šoljić.
Unatoč današnjim pokušajima osporavanja, doprinos HVO-a bio je nemjerljiv. Od početne ključne oslobodilačke akcije "Lipanjske zore", preko obrane Livanjske bojišnice i Orašja, do oslobodilačke operacije "Cincar" na Kupresu. Te su akcije, uz kasnije operacije koje su prethodile "Oluji" i uslijedile nakon nje, bile ključne za slamanje agresora i postizanje mirovnog sporazuma u Daytonu.
Herojska obrana Središnje Bosne i Posavine
Osim JNA, HVO se morao suočiti sa zahtjevnim terenom, ali i žestokim bošnjačko-hrvatskim sukobom. Teške situacije prisjeća se Miroslav Zelić, predsjednik Udruge hrvatskih logoraša Domovinskog rata u BiH, ističući kako je Središnja Bosna prva stala u obranu protiv srpskog neprijatelja, a potom doživjela izdaju od strane bošnjačke Armije BiH.
"Sama Središnja Bosna je bila godinu dana u okruženju. Neobjašnjivo je da se Hrvatsko vijeće obrane s toliko malim brojem pripadnika herojskom obranom uspjelo obraniti i obraniti stoljetna ognjišta i hrvatski narod na tom području", naglašava Zelić.
Tragična sudbina, nažalost, zadesila je dio Bosanske Posavine, no Orašje je ostalo svijetla točka obrane. General Vlado Džoić, ratni zapovjednik 4. gardijske brigade HVO-a "Sinovi Posavine", ističe da su ponos, odlučnost i zajedništvo krasili branitelje u tim danima. Upravo su sloga i vjera održale hrvatski narod na tom prostoru.
Zalog za slobodu i demografska stvarnost
Tijekom rata, Hrvatsko vijeće obrane transformiralo se iz četiri operativne zone djelovanja u sustav s četiri jake gardijske brigade raspoređene na četiri zborna područja. Službene statistike danas neumoljivo svjedoče o povijesnoj ulozi te vojske: samo u krajevima koje je HVO uspješno obranio hrvatski narod i dalje živi u velikom broju, dok je na područjima gdje HVO nije uspio uspostaviti liniju obrane broj Hrvata drastično opao.
Svečanosti i obljetnice danas su prilika za sjećanje na one koji su za tu obranu dali najviše. Kako je zaključio general Sopta, poginuli vitezovi ugradili su u punini svoje mladosti ljubav u temelje slobode koju danas uživamo. "Mi koji smo živi smo spomenik našim braniteljima, vitezovima koji su u temeljima slobode hrvatskog naroda, grada Mostara, Hercegovine, Herceg-Bosne i Bosne i Hercegovine", poručio je Sopta.
