Iznimno teško razdoblje za Republiku Hrvatsku kroz proces osamostaljivanja iz bivše Jugoslavije te trpljenje velikosrpske agresije u trenutcima traženja međunarodnog priznanja paralelno je izgrađivalo i hrvatsku diplomaciju. Sve to obuhvatio je Hrvatski diplomatski klub kroz šest knjiga i više zapisa, čiji su djelić na tem3lju iskustva rada u Vatikanu i Njemačkoj u Mostaru podijelila ova dva iskusna diplomata.
"U tim devedestim godinama su i veleposlanici koji su imenovani od tadašnjeg predsjednika Republike Franje Tuđmana i Hrvatske vlade u velikoj mjeri su bili doista i velike osobnosti i veliki stručnjaci u raznim područjima. Mislim da je predsjednik Tuđman posebno pazio koji profil veleposlanika će biti imenovan u jednu, drugu ili treću zemlju", kazao je prof Marin.
"U tom periodu samo hrvatski narod, Sveta stolica i Alois Mock su bili na našoj strani. Mi smo u tom periodu imali 185 inozemnih ureda uz veliku podršku Katoličke crkve u svijetu. Nismo imali previše simpatizera, ljudi koji bili za to da bude Hrvatska neovisna država", kazao je Šimek.
Važnu ulogu u međunarodnom priznanju Republike Hrvatske imala je Sveta Stolica tijekom mandata Hrvatima omiljenog pape Svetog Ivana Pavla II. Jednako tako važan je bio i njegov angažman oko zaustavljanja rata u Bosni i Hercegovini, pošto je on tadašnjeg nadbiskupa Vinka Puljića imenovao kao prvog kardinala u povijesti BiH te tako ojačao njegov ugled u svijetu.
"Sam Ivan Pavao II je kao što znate i bio dva puta u Bosni i Hercegovini, Sarajevu i Banjoj Luci, a nebrojeno puta je intervenirao na ovaj ili onaj način u prilog mira i mirotvorstva u Bosni i Hercegovini i Jugoistočnoj Europi, Republici Hrvatskoj", dodaje Marin.
Duboke su veze između Hrvatske i Njemačke, koja je pod vodstvom kancelara Helmuta Kohla bila veliki prijatelj Hrvata u najtežim trenucima, a ne treba ni napominjati koliko su Nijemcima godinama važni Hrvati kao pouzdana radna snaga. Međutim, danas se očekuje podizanje tih odnosa na jednu višu razinu. A upravo ti odnosi važni su danas i u kontekstu BiH, gdje je službena njemačka politika u proteklom razdoblju zagovarala koncept građanske države na štetu Hrvata u BiH.
"U svjetskoj politici nama nitko nije pomogao, ni u naoružanju, ni u stvaranju hrvatske države u toj mjeri u kojoj je sada situacija se sasvim promijenila, ne samo u skladu s hrvatskim Ustavom i Daytonom nego Hrvatska ima i moralnu i svaku drugu obvezu da vodi brigu o hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini", objašnjava Šimek.
Bogata iskustva, neke anegdote te važne pojedinačne razgovore studenti su mogli čuti iz prve ruke. No, svakako ono što preostaje hrvatskoj diplomaciji u budućnosti je prilagođavanje novim okolnostima na globalnom planu, a prethodna iskustva i povijest diplomacije bit će od velike koristi za školovanje budućih diplomata.
Više u prilogu:
