Sukobi na Bliskom istoku ostavljaju velike posljedice po globalno gospodarstvo, a njihov kraj se trenutno ne nazire, iako administracija Donalda Trumpa najavljuje skoro povlačenje. Američki predsjednik najavljuje i povlačenje iz NATO-a, a raste i pritisak na Iran oko otvaranja Hormuškog tjesnaca, jednog od ključnih prolaza za distribuciju nafte.
Štošta toga se oko američko-izraelsko-iranskog sukoba nagađa, ali trenutno nitko sa sigurnošću ne može dati pouzdane prognoze o završetku sukoba, ali ni koji su krajnji ciljevi rata. Iz žestokih međusobnih napada izgleda da kao potpuno sigurne proizlaze samo ove dvije stvari.
"Izrael i Sjedinjene Države su praktično potpuno razorili protuzračnu iransku obranu i zrakoplovi mogu gotovo pa slobodno letjeti iznad cjelokupnog Irana i njihovog neba. Drugu stvar koju znamo je da je Iran po svemu sudeći ono što se da vidjeti i što se može zapaziti iz dostupnih informacija je da je Iran također vrlo dobro naoružan", kazao je novinar Mate Kovačević.
Iran, unatoč žestokim udarima, po svemu sudeći ima kapacitete za nastavak ratovanja, a trenutno ne izgleda ni da su za kraj rata baš spremni ni SAD i Izrael, iako Trumpova administracija traži izlaznu strategiju. No, prema mišljenju stručnjaka za ovo područuje Vedrana Obućine ne zna se ni tko bi i s kim mogao uopće pregovarati i pod kakvim uvjetima.
"Iako predsjednik Pezeshkian i ministar vanjskih poslova Araghchi imaju određenu ideju o pregovorima i garancijama koje bi njima američka strana dala, tu ne govorimo o Izraelu to je druga stvar, onda bi istovremeno s tom mogućnošću imali i situaciju da revolucionarna garda ne podlaže svoju lojalnost prema predsjedniku. Oni ni ustavno na to nemaju obvezu. Ne znamo ništa što je s vrhovnim vođom što je na kraju krajeva i logično da se skriva jer on bi trebao biti iduća meta napada", objasnio je politolog i stručnjak za Bliski Istok Vedran Obućina.
Zbog svega ušli smo u veliku energetsku krizu, čije posljedice bi, ako i rat uskoro prestane, mogli osjećati kroz cijelu ovu, ali i barem dio iduće godine. No, iako je Hormuški tjesnac važan prostor za distribuciju nafte, on nije jedini pa bi se ostale zemlje mogle okretati drugim rješenjima. Ipak, s obzirom na raniju Trumpovu retoriku koja se danas nastavlja o prekidu odnosa s NATO-om teško je bilo očekivati da netko od europskih ključnih zemalja i ostalih članica NATO saveza pripomogne SAD-u oko Hormuškog tjesnaca.
"NATO savez je napravljen kao deal koji je Europa imala s Amerikom kao s najvećom snagom na svijetu. Pa ne može se očekivati onda da bi netko iz Europe kao npr. Estonija mogla toliko doprinijeti kao što mogu doprinijeti Turska ili Velika Britanija itd. Znači to su bile neke ideje koje nisu baš jasne i naravno nikome nije jasno što se događa kod Trumpa", dodao je Obućina.
"Jedan dio države Europske unije će ako potraje kriza i ako ostane i dalje ovakav položaj Hormuškog tjesnaca, izlaznog tjesnaca iz Perzijskog zaljeva, sigurno pokušati nabavljati i rusku naftu. Bez obzira što je u ovom trenutku Europska unija i pojedine zemlje što su donijele i određene odluke i zabrane oko kupnje dobave i nabave ruskih energenata", smatra Kovačević.
Ono što je sigurno je da će međunarodni odnosi u budućnosti nakon ovog sukoba biti potpuno izmijenjeni i nestandardizirani kakvi nisu bili u prethodnom razdoblju. Ovisno oko toga koliko Iran ostane jak nakon sukoba ubuduće bi i plovidba Hormuškim tjesnacom koji uz Iran kontrolira i Oman, mogla izgledati znatno drugačije. SAD će neupitno i dalje ostati najjača svjetska sila, no, u svemu treba pratiti i kakve bi poteze oko rata u Iranu mogli povući Rusija i Kina.
