Iako njezina točna godina rođenja nije precizno utvrđena, najčešće se uzima 1424. Dolazimo u podnožje tvrđave koja se nalazi na vrhu brda iznad vrela rijeke Bune.
Nije istinita poznata teza da je Bosna šaptom pala, otpor Osmanskim osvajačima je trajao sedam desetljeća. Nakon što je sultan Mehmed II. osvojio Bosnu, Katarina odlazi prvo u Dubrovnik, a zatim i Rim u žalu za vlastitom djecom, obitelji i kraljevstvom.
U Rimu je bila poštovana, a među pukom ovih prostora na je bila na glasu svetosti. Danas nalazimo njezine spomenike u mnogim mjestima koja se vežu uz tadašnja društvena središta koja imaju drugačiji, srednjovjekovni kontekst od onoga što danas čini regionalne pojmove Hercegovine i Bosne.
Uspomena na kraljevstvo je ponajviše održana među hrvatskim pukom, tradicijskoj kulturi svih slojeva. Smatra se jednom od najznačajnijih osoba u povijesti naših prostora. Njezino tijelo položeno je u bazilici Santa Maria in Aracoeli u Rimu. Također, u kopiji oporuke ostavlja svoje zemlje djeci u nasljedstvo pod uvjetom da se vrate katoličkoj vjeri ili Vatikanu ukoliko se to ne dogodi.
Više u prilogu:
