Dok naša i susjedne zemlje načelno teže ka ulasku u Europsku uniju, unutar same Unije govori se o potrebnim reformama. Nakon nedavne izjave povjerenice za proširenje Marte Kos da bi nove članice mogle biti stavljene na probni rok, u medijima se počelo nagađati kako bi se novim članicama moglo oduzeti pravo veta, pa čak i pravo glasa. Međutim, za takvo nešto Europska unija bi morala redefinirati i svoj temeljne ugovore.
Temeljni ugovori Europske unije su takvi da svaka članica ima pravo veta i svaka članica ima pravo glasa. Zbog učestalog protivljenja Mađarske oko pojedinih pitanja politike Europske unije postavljalo se pitanje trebaju li sve članice imati pravo veta. No, unutar Europske unije već postoje različiti načini odlučivanja.
"Pravo veta je jedno, a biti članica bez prava glasa, to je nešto o čemu se govorilo prije neke možda tri godine počelo govoriti. Međutim, prije dva tjedna kada su mediji to počeli ponovno eksploatirati na Europskoj komisiji. Jedan od glasnogovornika je rekao da to nije tema o kojoj se raspravlja. Činjenica je da po sadašnjem ugovoru, bilo koja članica da uđe mora biti ravnopravna. Postoji naravno nešto što su okusili Bugarska i Rumunjska, dvije godine što su imale tzv. nadgledanje. Ne samo da im je odgođen ulazak 2004. na 2006. nego su imali i nadgledanje ispunjavaju li sva pravila", kazao je za RTV Herceg-Bosne vanjskopolitički komentator u Burxellesu Tihomir Vinković.
"Ja mislim da je to istovremeno i problem, ali i rješenje jer EU kao što je danas je nekako neodrživ projekt i ona mora doživjeti neko ažuriranje. Uvijek je Sjeverna Makedonija dobar primjer. Mi imamo problem s integracijom jer jednom nas je blokirala Grčka, sada to radi Bugarska", objašnjava doc. dr. Goran Kitevski, politički geograf.
Zbog kompleksnog načina donošenja odluka za neka pitanja gdje je potrebna suglasnost svih 27 zemalja članica, najjače zemlje Europske unije su u prošlosti zagovarale politiku "Europe s dvije brzine". Današnje članice bi teško pristale da budu manje bitne članice, ali zato se ne gleda blagonaklono da primjerice zemlje zapadnog Balkana imaju ista prava ako postanu dio Unije.
"Nekim europskim zemljama poput Francuske i Njemačke smeta im da netko tko je došao tek na kraju formiranja Europske unije da ima isto pravo kao oni. Zato da se to ne bi dogodilo u budućnosti oni smatraju da nove potencijalne članice poput Sjeverne Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine mogu biti neki novi 'trojanski konji'", kaže Kitevski.
Unutar Europske unije stvorila se politička volja za proširenjem nakon ruske agresije na Ukrajinu, ali čini se kako ona trenutno tehnički nije spremna primiti nove članice.
"Tehnički trebaju se izmijeniti određene pravne stvari koje postoje i u temeljnom ugovoru, ali i onim dodacima. A s druge strane što se tiče raspoloženja, postoje neki koji su zaista zainteresirani za to, Mađarska najglasnije, ali naravno i Hrvatska i Slovenija, što se tiče zemalja kako su ih nazvali Zapadnog Balkana. A po pitanju Bosne i Hercegovine, barem ovdje prevladava neko mišljenje da od tri konstitutivna naroda samo jedan zaista iskreno želi ući u Europsku uniju, a to je hrvatski narod. Je li to istina ili ne, ne znam jer ne živim u BiH, ali to je ono što se najčešće čuje ovdje", smatra Vinković.
Određene razlike među članicama Europske unije već postoje, jer primjerice nisu sve uvele euro kao službenu valutu, ali za drastične odluke o pravima članica Unije trebale bi se provesti krupne izmjene temeljnih ugovora. No, ako ne dođe do toga, Europska komisija bi mogla razraditi ideje poput "prijelaznog razdoblja" i "zaštitnih mehanizama" za buduće članice, što je iz perspektive zemalja zapadnog Balkana možda bolje nego potpuno ostati na periferiji.
Više u prilogu:
