Godinu na izmaku obilježile su brojne tragedije i ratovi širom svijeta, kazao je u razgovoru za bh. izdanje Večernjeg lista vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić, dodavši kako je 2024. bila i godina nade za katoličke vjernike.
- U zaglušnoj grmljavini prijetnja i nasilja čuli su se također brojni glasovi nade, Isusovih navjestitelja i svjedoka, i dobrih ljudi općenito. Posebice treba biti zahvalan za beatifikaciju i kanonizaciju vrlo velikoga broja Isusovih učenika koji su na herojski način živjeli kršćanske kreposti ili su kao mučenici čak i život položili kao Isusovi svjedoci. Zaista je i za Crkvu velik znak nade u sve većem broju svetaca i blaženika. Taj znak i njegovu poruku treba uočiti, čitati na ispravan način i nasljedovati njihov primjer dobrote, svjedočenja, vjernosti i hrabrosti - kazao je mons. Vukšić.
On je podsjetio da je u 2024. godini obilježena 600. obljetnica rođenja kraljice Katarine, a počeli su i priprave za obilježavanje 1100. obljetnice splitskih sabora i hrvatskoga kraljevstva, povijesnih događaja koji će biti svečano obilježeni početkom srpnja 2025. u Tomislavgradu.
Mons. Vukšić istaknuo je kako je jedan od velikih izazova vremena u kojem živimo borba protiv pokušaja da se „zamagli blagdan Božića“.
- Velik je izazov za kršćane i cijelu Crkvu to što postoje nastojanja da se kršćanske blagdane na razne načine, pa i neprimjerenom bukom i tezgarenjem na tržnicama, nastoji “osloboditi” od Boga. Tako je vrlo prepoznatljivo nastojanje da se “proslavlja” Božić bez Isusa. Čak mu neki pokušavaju i ime zamijeniti nazivom “Seasons Holidays”, sezonski blagdani, ili kako bismo to već preveli, kao da je riječ, na primjer, o sezonskim paprikama u proljeće ili jabukama u jesenskoj sezoni. I dok treba biti zahvalan Bogu i demokratskim društvima za slobodu vjere i mogućnost njezina očitovanja, u kojoj vjerski sadržaj i slavlje mogu izići također u javni prostor, što treba njegovati i podržavati, mora se upozoravati također da postoje i događanja u kojima se nude sadržaji što ih Isus nikada ne bi odobrio niti bi se s njima složio – poručio je vrhbosanski nadbiskup.
2024. godina ostat će upamćena i po odluci Vatikana koje je Međugorja dodijelio status “Nihil obstat”.
- Međugorje je tim dokumentima prihvaćeno kao mjesto pobožnosti bez ulaženja u pitanje autentičnosti. Zapravo, tim novim dokumentima vratilo se na neku stariju praksu u kojoj pitanje autentičnosti podrijetla nije uvijek bilo ključno pravilo, već ponajprije duhovna korist vjernika i liturgijska korektnost u mjestu okupljanja. Na primjer, u tu kategoriju nedostatka dokazane autentičnosti podrijetla, iako na malo drukčijem planu, pripada Loreto u Italiji, a povezano s tim i Trsat u Hrvatskoj. Odnosno, kako sada stvari izgledaju, novim dokumentima nekako se vratilo na pozicije “Zadarske izjave” s kraja prošloga stoljeća u kojoj je rečeno da autentičnost nije dokazana, ali da se vjernicima, koji dolaze u Međugorje, posveti pastoralna i liturgijska skrb - podsjetio je Vukušić.
Na kraju razgovora, osvrnuo se na politički situacija u Bosni i Hercegovini, istaknuvši kako se nada da će u 2025. godini naša zemlja ubrzati svoj europski put.
- Pravi lijek za političko stanje u Bosni i Hercegovini bio bi prelazak iz stanja nedovršene države u suvremene standarde državnog uređenja. U tom smislu, vjerujem da bi ubrzan proces europskih integracija i prihvaćanje tih pravnih i životnih standarda bili velika sreća za ljude koji ovdje žive. Bio bi to i put prema rješenju sigurnosnoga pitanja, a samim time i sreća za ovaj cijeli dio Europe. Odnosno, volio bih u 2025. godini vidjeti Bosnu i Hercegovinu u dijalogu i na ubrzanom putu europskih integracija jer bi tako svi, mi koji ovdje živimo i drugi u ovom dijelu svijeta, imali razloga biti mnogo zadovoljniji, mirniji i sigurniji negoli u ovakvu stanju – kazao je u intervjuu za bh. izdanje Večernjeg lista vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić.
