Opća skupština UN-a usvojila je rezoluciju kojom se 11. srpnja proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici te osuđuje negiranje genocida i veličanje osuđenika za ratne zločine. Nacrt rezolucije su podržale 84 države, 19 je bilo protiv, a 68 suzdržanih.
Rasprava o rezoluciji započela je u Općoj skupštini UN-a u New Yorku. Rezoluciju su predložile Njemačka i Ruanda, s Hrvatskom kao jednim od 40-ak sponzora. Dokument je dobio značajnu potporu, unatoč lobiranju Srbije, Republike Srpske i Rusije protiv izglasavanja.
Predstavnica Njemačke Antje Leendertse istaknula je da je genocid dosuđen u presudama UN-a te da je rezolucija oblikovana prema rezoluciji o genocidu u Ruandi. Naglasila je podršku zapadnobalkanskih zemalja.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je govor protiv rezolucije, tvrdeći da je ispolitizirana, a prethodno je pozvao države članice da glasaju protiv.
Rezolucija osuđuje poricanje genocida i veličanje osuđenika za ratne zločine. Unatoč tome što u dokumentu nije spomenuta krivnja nijednog naroda, Srbija i Republika Srpska uz potporu Rusije lobirale su protiv izglasavanja.
Opća skupština UN-a usvojila je rezoluciju o genocidu u Srebrenici s podrškom 84 države, dok je 19 bilo protiv, a 68 suzdržanih.
U nastavu je finalni tekst Rezolucije:
Rukovodeći se Poveljom Ujedinjenih naroda, Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima i Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, pozivajući se na rezoluciju Vijeća sigurnosti 819 od 16. travnja 1993. kojom se Srebrenica proglašava sigurnom zonom, rezoluciju 827 od 25. svibnja 1993. o osnivanju Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (“MKSJ”) i rezoluciju 1966 od 22. prosinca 2010. o osnivanju Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, podsjećajući i dalje na sve presude MKSJ-a, a posebno na osam koje sadrže osuđujuće presude za zločin genocida nad bosanskim muslimanima počinjenim u Srebrenici 1995. godine, posebno na presudu Žalbenog vijeća MKSJ-a od 19. travnja 2004. (MKSJ protiv Krstića), Internacionalni rezidualni mehanizam za žalbeno vijeće krivičnih sudova, presuda od 8. lipnja 2021. (MKSJ protiv Mladića), presudu Međunarodnog rezidualnog mehanizma za žalbeno vijeće krivičnih sudova od 20. ožujka 2019. (MKSJ protiv Karadžića i Karadžića), Međunarodni sud pravde (ICJ) od 26. veljače 2007. godine koji je utvrdio da djela počinjena u Srebrenici predstavljaju djela genocida, potvrđujući svoje snažno protivljenje nekažnjivosti za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine ili druga kršenja međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog ljudskog prava, i naglašavajući u ovom kontekstu odgovornost država da okončaju nekažnjivost i, u tom cilju, da temeljito istražuju i krivično gone, u skladu sa svojim relevantnim međunarodnim pravnim obvezama i svojim domaćim pravom, osobe odgovorne za takva djela, kako bi se izbjeglo njihovo ponavljanje i kako bi se tražio održivi mir, pravda, istina i pomirenje, za koje je potrebno učešće žrtava i preživjelih kao i članova njihovih obitelji je središnje, pozdravljajući važan napredak koji su međunarodni sudovi postigli posljednjih godina u pogledu borbe protiv nekažnjivosti i osiguravanja odgovornosti za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i druge neviđene zločine ostvarene kroz sustav međunarodnog krivičnog pravosuđa, u tom smislu prepoznaje poseban doprinos MKSJ-a i naglašava važnost spremnosti međunarodne zajednice da poduzme kolektivnu akciju preko Vijeća sigurnosti, u skladu s Poveljom, i na osnovi od slučaja do slučaja kako bi se dodatno osigurala odgovornost za genocid i sprečavanje istog.
Ponavljajući da je krivična odgovornost, sukladno međunarodnom pravu za zločin genocida individualna i ne može biti pripisana bilo kojoj etničkoj, religijskoj ili drugoj grupi, odnosno zajednici kao cjelini.
Uzimajući u obzir ulogu specijalnih savjetnika glavnog tajnika za sprječavanje genocida i odgovornost za zaštitu; i ističući važnost redovitih brifinga o kršenju ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, kao i o govoru mržnje i poticanju u ranom podizanju svijesti o potencijalnom genocidu, također napominjući da procesuiranje osoba odgovornih za genocid i druge međunarodne zločine u nacionalnim pravosudnim sustavima, uključujući Sud Bosne i Hercegovine i MKSJ, kao i Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove, ostaje središnje u procesu nacionalnog pomirenja i izgradnju povjerenja i obnovu i održavanje mira u Bosni i Hercegovini, i dalje priznajući da je snažna regionalna suradnja između državnih tužiteljstava od suštinskog značaja za poticanje mira, pravde, istine i pomirenja među zemljama u regiji, konstatirajući da će 2025. godine biti obilježena trideseta godišnjica genocida u Srebrenici, u kojem je izgubljeno najmanje 8.372 života, tisuće raseljeno, a obitelji i zajednice devastirane:
1. Odlučuje da 11. srpnja proglasi Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. koji će se obilježavati svake godine;
2. Osuđuje bez rezerve svako poricanje genocida u Srebrenici kao povijesnog događaja i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, uključujući i kroz svoje obrazovne sustave, razvijanjem odgovarajućih programa, također u znak sjećanja, u cilju sprječavanja poricanja i iskrivljavanja činjenica, te pojave genocida u budućnosti;
3. Također bez rezerve osuđuje radnje koje veličaju one osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid od strane međunarodnih sudova, uključujući one odgovorne za genocid u Srebrenici;
4. Naglašava važnost završetka procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici i prema njima dostojanstvenog pokopa i poziva na nastavak procesuiranja onih počinitelja genocida u Srebrenici koji se tek trebaju suočiti s pravdom;
5. Poziva sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih obveza prema Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, kako je primjenjivo, i međunarodnom običajnom pravu o sprječavanju i kažnjavanju genocida uz dužno poštovanje relevantnih odluka ICJ-a;
6. Traži od glavnog tajnika da uspostavi program informiranja pod nazivom “Genocid u Srebrenici i Ujedinjeni narodi”, počevši sa svojim aktivnostima i pripremama za 30. godišnjicu 2025. godine, i dalje traži od glavnog tajnika da skrene pažnju na ovu rezoluciju svih država članica, organizacija sustava Ujedinjenih naroda i organizacija civilnog društva za odgovarajuće poštovanje;
7. Poziva sve države članice, organizacije sustava Ujedinjenih naroda, druge međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uključujući nevladine organizacije, akademske institucije i druge relevantne sudionike da obilježavaju Međunarodni dan, uključujući posebna obilježavanja i aktivnosti u znak sjećanja i počast žrtvama genocida 1995. godine u Srebrenici, kao i odgovarajuću edukaciju i aktivnosti podizanja svijesti javnosti.
