Kao i svaka druga izvanredna situacija i katastrofa, tako i nezapamćene poplave od prije godinu i pol dana ostavljaju duboke tragove, ne samo na prirodu i infrastrukturu, već i na psihičko zdravlje pogođenih ljudi. Mnogi mještani i danas trpe trajne posljedice, no u jednom su svi složni: "Ne ponovilo se!"
Himzo Sultić iz Trusine kod Konjica i dalje je svjestan bolne činjenice da više ništa neće biti isto nakon što mu je u samo nekoliko minuta podivljala voda odnijela kuću i okućnicu. "Kao kad sahranite nekog svog dragog i svjesni ste da ga nikad više nećete vidjeti. To je stvarno teško", prisjeća se Sultić. Svoj novi dom morao je potražiti u Konjicu, na lokaciji udaljenoj dvadesetak kilometara od rodne kuće. Iako je od humanitarne udruge Pomozi.ba dobio 100.000 maraka, taj iznos nije bio dovoljan za kupnju novoga doma, pa se za ostatak novca morao sam snaći.
U tim najtežim trenucima, značajna potpora stigla mu je od Caritasa. "Oni su donirali stolariju, namještaj, spavaću sobu, ali i mali motokultivator koji sam koristio u radu ovdje u bašti", ističe zahvalni Sultić.
Caritas među prvima na terenu
Koliko je pomoć ove humanitarne organizacije bila ključna, svjedoči i Anica Šagolj iz Seonice. "Nije nam nitko ni dolazio, ni tražio, ni nudio ništa. Samo nam je Caritas pomogao i sve što smo uradili, to je Caritas", naglašava Šagolj.
Da je Caritas bio prva humanitarna organizacija koja je pritekla u pomoć, potvrđuju i lokalni politički predstavnici, koji istovremeno upozoravaju na važnost naknadne i kontinuirane podrške. Ilija Kozarić, gradski vijećnik u Konjicu, ističe kako je u početku najpotrebnija bila hrana, a potom su uslijedile specifične potrebe svakog domaćinstva. "Suradnja je bila od velike važnosti i hvala im na tome. Ovaj put se još jednom zahvaljujem u svoje ime kao vijećnika Gradskog vijeća Konjica", kazao je Kozarić. Njegov kolega, općinski vijećnik u Jablanici Bruno Šitum, dodaje kako je samo preko njega pomoć stigla do više od 50 obitelji, uz brojne druge ljude u potrebi kojima se usput pomoglo.
Predstavnicima Caritasa, humanitarne organizacije Katoličke crkve, cilj nije hvaliti se učinjenim, već transparentno informirati donatore i javnost kako bi i dalje ostali relevantan partner u pomaganju ljudima u nevolji. Radoslav Dodig iz Caritasa Mostar iznio je konkretne brojke: "Kroz nekih godinu i više dana uspjeli smo posjetiti i konkretno pomoći 105 obitelji, i to sa sredstvima u iznosu većem od 700 tisuća maraka."
Infrastruktura i dalje čeka obnovu
Iako je od katastrofe prošlo godinu i pol, posljedice poplava na terenu i dalje se svakodnevno vide i osjećaju. Cestovna infrastruktura nije ni blizu željenoj razini, a o potpunom povratku na prvotno stanje trenutačno je teško i govoriti.
Tihomir Bekavac iz Seonice ne krije nezadovoljstvo dinamikom obnove. "Sve to očekujemo, ali ide jako sporo. Gore smo kod stare kuće, gdje su klizišta, pokušavali nešto riješiti, ali to sve zasad ide malo sporo. Ipak, valjda će biti nešto i nadamo se da će na kraju biti dobro", navodi Bekavac.
Da lokalno stanovništvo nema mehanizme za rješavanje ključnih problema, svjestan je i don Marin Marić, župnik župa Obri i Solakova Kula. "Ostaje ta priča o putnoj infrastrukturi koja je na razini Grada, Županije i Općine, a gdje mi nemamo doticaja", zaključuje don Marić, naglašavajući da obnova ovisi o višim razinama vlasti.
