Kada odete na drugu stranu Neuma, dalje od hotela, apartmana i gužve na plaži, pronaći ćete kuću obitelji Džono. A tamo uspješan dugogodišnji obrt koji posljednjih pet godina vodi svestrani Ante. Osim što radi kao vatrogasac i ronilac je, Ante je i proizvođač školjki koje u većoj količini plasira u neumske restorane i hotele, a u manjoj u unutrašnjost naše zemlje te Crnu Goru.
"Bavimo se uzgojem kamenica i mušula (dagnji), mi ih ovdje zovemo mušule, u Hrvatskoj dagnje ili u Splitu pedovače. Ovdje imamo primjerak kamenice kojoj je otprilike dvije godine, a do dvije i pol da naraste. Znači to je malo dugotrajniji proces da se dođe do konzumne veličine", kazao je Ante Džono za RTV HB.
OFF2: Ante je preuzeo posao od oca ribara i začetnika školjkarstva u Neumu, koji je s ovim poslom krenuo davne 1980. godine, nakon što je skupio iskustva na Pelješcu i Stonu. Ante je bio s njim u tome od malena. Priča nam kako je za uzgoj potrebno puno truda i ljubavi, a primjerice uzgoj mušula ovisi od prirodnih elemenata.
"Ovisi dosta proizvodnja o ribi oradi, koja zadnjih godina sve više pojede malu, sitnu mušulu. Kada se ona u početku mrijesti, jako je sitna i jako je dostupna ribi oradi koja pojede dosta te mlađi. A i kamenica ovisi dosta od godine do godine koliko mrijesta ima, bude stvarno godina s jako lošim mrijestom čemu ne znamo uzrok", dodaje Džono.
Komad kamenice se može nabaviti po otkupnoj cijeni od marku i pol, dok je dagnja dvostruko skuplja. Ante nam objašnjava kako će teći završna faza uzgoja kamenice koja je stara godinu dana.
"Imamo alate bosange u kojima ih držimo dok su manje da ih riba ne pojede, stajat će tu još možda pola godine kada idu na lijepljenje kad se lijepe cementom na špage, nižu se i lijepe jedna na drugu. To je zadnji proces do prodaje", naglašava Džono.
S obzirom da baš i nismo konzumenti plodova mora, nismo se usudili kušati Antine školjke. A glavni junak ove priče nam govori kako je za užitak u njima potrebno naučiti ih jesti od malih nogu. Najbolje idu uz cijeđenje limunova soka.
Ton4 Džono: "Stranci su čak mogu reći iskusni u tome. Imate u Europi, primjerice u Francuskoj i Belgiji velikih proizvođača školjki pa su oni naviknuli jesti školjke. U nas ovdje narod iz unutrašnjosti nije navikao, a njima je to malo čudno."
Džono zaključuje da Iako svaka godina nije jednako uspješna, prema Antinim riječima ovaj posao ima itekako veliku perspektivu, a za još bolju priču nada se i kako će u idućim godinama uspjeti proširiti tržište.
