Unatoč političkim ili gospodarskim utjecajima, Bosna i Hercegovina ostvarila je određeni napredak u ekološkoj demokraciji. Međutim, u praksi i dalje izostaje puna provedba Arhuške konvencije – poručio je pravni savjetnik Centra za životnu sredinu Ratko Pilipović u Ženevi, na sastanku stranaka – glavnog tijela nadležnog za provođenje Arhuške konvencije, kojeg čine sve države potpisnice koje primjenjuju odredbe Konvencije.
Kako je dodao Pilipović, neznanje i nedostatak kapaciteta službenika u pružanju informacija, dugotrajni sudski i upravni postupci, te informacije koje nisu dostupne javnosti, iako se odnose na projekte od javnog interesa, samo su neke od prepreka koje se ponavljaju iz godine u godinu. Naglasio je da jedino bliska suradnja civilnog društva i vlasti može promijeniti stanje.
Vlade širom Europe, Južnog Kavkaza i Srednje Azije ne uspijevaju poštivati Arhušku konvenciju, koja bi trebala jamčiti pristup informacijama, sudjelovanje javnosti u donošenju odluka i pravdu u pitanjima okoliša.
Izvješća u sjeni, koja su pripremile organizacije civilnog društva uoči ovogodišnjeg sastanka, pokazuju da vlade provode opsežne izmjene zakonodavnih okvira koji na papiru izgledaju progresivno, dok njihova primjena stagnira ili se pogoršava. Javnost se suočava sa sve većom netransparentnošću, ograničavanjem mogućnosti za utjecaj na odluke i brojnim preprekama u pristupu pravdi.
Arhuška konvencija, na snazi od 2001. godine, predstavlja temelj ekološke demokracije za Europu, Europsku uniju i postsovjetske države, a nedavno joj se pridružila i Gvineja Bisau kao prva afrička država potpisnica. Nevladine organizacije upozoravaju da trenutačni ciklus izvještavanja jasno pokazuje sve veći jaz između obveza država i stvarnosti.
U prošlosti su se uglavnom postsovjetske zemlje i zemlje zapadnog Balkana suočavale sa slabim institucijama, korupcijom i lošom provedbom zakona. Danas se zabrinjavajući trendovi pojavljuju i u Ujedinjenoj Kraljevini i državama članicama EU, gdje vlasti namjerno smanjuju transparentnost i ograničavaju sudjelovanje javnosti. Najozbiljniji pad zabilježen je u Gruziji, koja je usvojila zakon o „stranim agentima“ i time praktično eliminirala neovisne organizacije civilnog društva, slijedeći putanju Bjelorusije.
Bosna i Hercegovina i dalje se suočava sa slabom digitalizacijom, nedostupnim informacijama i dugotrajnim administrativnim postupcima. Ukrajina, unatoč zakonodavnom napretku, suočava se s ograničenjima pristupa informacijama zbog izvanrednog stanja i rata. Češka postupno skraćuje rokove i sužava obuhvat postupaka u kojima javnost može sudjelovati. Mađarska nije objavila nijedno izvješće koje bi omogućilo procjenu napretka. U Ujedinjenom Kraljevstvu javnost je isključena iz konzultacija o zakonima o zaštiti okoliša nakon Brexita, dok nove mjere ograničavaju prava na prosvjed i pristup pravdi.
– Problem nije nedostatak zakona, nego njegova praktična primjena. Mnoge države uvode amandmane i nove zakone, neke i u ime transparentnosti, ali javnost se i dalje bori da dođe do informacija, smisleno sudjeluje ili traži pravdu – objasnio je Martin Skalski, stručnjak za sudjelovanje javnosti iz Arnike, češke nevladine organizacije i dugogodišnjeg partnera nevladinog sektora u BiH.
Od 48 stranaka, deset država nije podnijelo svoja izvješća o provedbi za razdoblje 2021.–2024.: Azerbajdžan, Francuska, Gvineja Bisau, Mađarska, Latvija, Malta, Nizozemska, Srbija, Slovačka i Španjolska. Sam ovaj podatak upućuje na zabrinjavajuće nepoštivanje obveza prema Konvenciji.
Države potpisnice razmotrit će nalaze Odbora za usklađenost Konvencije i odlučiti o mjerama za zemlje koje su prekršile ključne odredbe. Prema izvješćima u sjeni, nacionalno zakonodavstvo često samo formalno jamči prava na okoliš, dok pristup informacijama, smisleno sudjelovanje javnosti i mogućnost osporavanja štetnih projekata ostaju ograničeni u praksi. Nevladine organizacije naglašavaju da rade izravno sa zajednicama i stoga uočavaju probleme koje službena izvješća često previđaju, priopćili su Aarhus centar u BiH i Centar za životnu sredinu iz Banje Luke.
