Jedna od najvećih pop zvijezda kasnih osamdesetih i ranih devedesetih, Tatjana Cameron Tajči, bila je gošća emisije „Tvoje vrijeme za radio“ na Radiju Herceg-Bosne.
S novinarkama Snježanom Delić i Julijom Gubeljić razgovarala je o zvjezdanim počecima, odlasku u SAD, obitelji, duhovnosti te današnjem povratku na regionalne pozornice, osobito u blagdansko vrijeme.
Od Lisinskog i „Tajči manije“ do odlaska na vrhuncu
Tajči se prisjetila kako je vrlo rano ušla u svijet glazbe: s četiri godine nastupala je sa simfonijskim orkestrom u dvorani Vatroslav Lisinski, s 15 godina pjevala s tatinim bendom, glumila u Zagrebačkom kazalištu mladih, pohađala glazbenu školu i nastupala po regiji.
„Sa 17 godina sam pjevala s Harijem. Iste godine dobila sam dvije nagrade na Zagrebačkom festivalu, bila na MESAM-u, u Štipu na Mak festu, u Ljubljani... Već tada sam radila u cijeloj regiji. Jako sam puno radila na svom zanatu – glazbi i scenskom pokretu – uz redovnu školu“, kazala je.
Vrhunac je stigao s pjesmom „Hajde da ludujemo“ i odlaskom na Euroviziju: „Bilo je realno da se dogodi neki uspjeh, ali ono što je bilo neočekivano bila je ta ogromna energija, to što se zvalo ‘Tajči manija’. To nisam nikad očekivala.“
Na pitanje zašto je na vrhuncu slave odlučila napustiti scenu i otići u Ameriku, Tajči je istaknula više razloga: „S 19 godina sam došla do vrhunca. Kuda ću dalje? Htjela sam opravdati povjerenje publike, ali mi je falilo prostora da uopće sebe nađem u tom svijetu. Imala sam i loš ugovor, nisam mogla ostvariti život koji bi mi odgovarao. Željela sam se dalje školovati, učiti i otkrivati nove izazove.“
Amerika kao životna škola i test izdržljivosti
Posljednjih desetljeća živi u SAD-u, gdje je radila na kazališnim i glazbenim projektima, razvijala se kao umjetnica i posvetila obitelji i duhovnosti.
„Amerika me puno izgradila, ne bih rekla da me promijenila u srži, ali mi je iskristalizirala moje snage – otpornost, upornost, disciplinu, posvećenost. Sve se to testira kad izađemo iz zone komfora. U Americi nije lako živjeti i raditi“, naglasila je.
Danas, kaže, uspjehom smatra to što može birati tempo i projekte: „To je stvarno uspjeh, pogotovo za glazbenike, a pogotovo tamo gdje živim, gdje me nitko ne poznaje po imenu. Namjerno sam radila prema tome da mi prioriteti budu usklađeni s vrijednostima, da znam što mi je važno i da po tome složim život.“
„Naša glazba“ i susret generacija
Posljednjih godina ponovno češće nastupa u Hrvatskoj i regiji, osobito u adventsko-božićnom razdoblju. Posebno je raduju susreti s publikom različitih generacija.
„Jako me veseli vidjeti u publici mlade ljude koji znaju sve te pjesme. Nedavno je bila curica od možda četiri godine, pjevala je sve. A susret s mojom generacijom je poseban. Ja kažem ‘naša glazba’, ne moja, jer ju je publika svih ovih godina održavala. Kad se sretnemo, ne susreću se fan i zvijezda, nego čovjek i radost. Ljudi se prisjete sebe iz tog vremena, osvježi im se ta radost i sreća. Svi kažu: bilo je to divno vrijeme, imali smo nadu i optimizam.“
Istaknula je da je i ranije često dolazila u Hrvatsku, ali je zbog obiteljskih obveza bila manje prisutna u medijima. Nakon smrti supruga, osam godina je bila jedini roditelj trojici sinova, pa nije mogla putovati koliko je željela. „Kad je najmlađi napunio 18, Ante Gelo me pozvao na suradnju i od tada su se otvorili novi pozivi. Uvijek se rado odazovem“, rekla je.
Dodala je da je spremna nastupati i u BiH: „Stalno me pitaju kad ću doći u Bosnu i Hercegovinu, u Sarajevo, u Mostar. Ja sam spremna, samo me treba pozvati.“
Život na dva kontinenta i novi projekti
Danas, kaže, živi između Hrvatske i Amerike: „Život na dva kontinenta je zabavan i izazovan. Sada me malo pegla jet lag, ali normalno da me vuče ovamo – tu su mi mama i prijatelji, volim doći doma. Nisam nikada otišla s namjerom da se ne vratim.“
Trenutačno je, uz koncerte u Hrvatskoj i regiji, zaokupljena novim umjetničkim planovima: „Već dvije godine intenzivno studiram jazz, to mi je neka nova nadogradnja. Surađujem s krasnim ansamblom Jan Hus Orchestra, čiji je voditelj porijeklom iz Slovenije i Sarajeva, a živi u New Yorku. Glavni fokus mi je izdavanje moje knjige, memoara, koji bi trebao izaći sljedeće godine. Uz knjigu će ići i playlista – moj se život može pratiti kroz pjesme.“
Od pjesama iz razdoblja „Tajči manije“ najdraža joj je „Dvije zvjezdice“: „To mi je favorit“, priznala je.
Poruka slušateljima: zdravlje, mir i suosjećanje
Na kraju razgovora Tajči je slušateljima Radija Herceg-Bosne uputila novogodišnju želju:
„Znam da to svi kažu, ali od srca svima želim puno zdravlja i osviještenost – tko smo, što smo, gdje želimo biti, ne samo kao osobe, nego kao zajednica. U ovom vremenu algoritmi društvenih mreža lako nas odvedu u strahove i očekivanja. Želim svima da su mirni, da se posvete ljubavi jedni drugima, tom pravom suosjećanju prema sebi i prema drugima – i da se volimo. To je to.“
Cijeli razgovor poslušajte u nastavku:
