Kada se detaljnije analizira spor oko državne imovine, nije teško zaključiti kako je to pitanje previše ispolitizirano. Sve je dodatno zakomplicirala i odluka Visokog predstavnika o izmjenama i dopunama Zakona privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH iz travnja 2022. Ta odluka je možda donesena zbog rješevanja spora na državnoj razini, ali je zato stvorila velike probleme na lokalnoj razini.
Priču iz Zapadne Hercegovine donosi naš Goran Kutle.
Pitanje državne imovine često izgleda kao igra ping-pong lopticom između Sarajeva i Banja Luke. Jedni se boje da će biti proglašeni za izdaju države, a drugi za izdaju Republike Srpske. A u svemu tome reagirao je i Christian Schmidt 2022. godine, zbog čega su kolateralna žrtva ispali gradovi i općine.
Odvjetnik Miro Martinović u izjavi za RTV HB podsjeća kako je kroz povijest bilo više zakona o stjecanju prava vlasništva dosjelošću nad parcelom koja je u državnom vlasništvu i to sudskim putem. Međutim, zbog Schmidtove odluke to više nije moguće.
"Imali smo zakon iz 1980. godine, koji je izričito zabranio mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću na državnoj zemlji. 1995. godine donosi se novi zakon koji je tu izričitu zabranu ukinuo, pa je Vrhovni sud Federacije 2009. godine donio presudu prema kojoj je bilo moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću i na državnoj zemlji", istaknuo je Martinović.
Schmidtove izmjene i dopune Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH utvrdile su kako je svakom neodređenom šumskom i poljoprivrednom zemljištu vlasnik država i isključivo ona može s njime raspolagati, a samim time gradovi i općine ga ne mogu prenamijeniti u građevinsko. Ipak, primjena zakona nije svugdje ista, što posebno naglašavaju vlasti u Županiji Zapadnohercegovačkoj.
"Mi imamo veliki pritisak od našeg stanovništva. Neki kamenjar koji se vodi kao šumsko zemljište, jednostavno ga ne možemo dodijeliti ljudima, prodati ili pretvoriti ga u građevinsko zemljište, jer Sud u Širokom Brijegu i Ljubuškom neće dopustiti prenamjenu zemljišta jer smatra kako je titular zemljišta država. S druge strane, takve stvari se rješavaju u drugim županijama. Apeliram na VSTV, OHR i sve one koji su nadležni da to jednostavno ujednače", poručio je predsjednik Vlade ŽZH Predrag Čović u izjavi za RTV HB.
Odvjetnik Martinović je pojasnio kako trenutno u praksi kada neka obitelj iskaže namjeru za kupovinu državne zemlje to isto ne može učiniti ako je riječ o poljoprivrednom ili šumskom zemljištu.
"Jedini izuzetak je taj ako je nositelj zemljišta grad ili općina, a ne država, ako govorimo o građevinskom zemljištu. Ni tada ne možete izravno pokucati na vrata i reći "evo ja želim kupiti parcelu koja je u državnom/gradskom vlasništvu". Tu je onda na potezu grad koji, ako ima interes, proširuje se gradsko područje, vrši se parcelizacija određene veće parcele koja je građevinsko zemljište i u vlasništvu je grada, imaju interesa prodati ljudima, oni raspišu natječaj na koji se svatko može prijaviti i naravno tko ponudi veću cijenu, može postati vlasnik", objasnio je Martinović.
Sve ovo uvelike održava se i na gospodarske aktivnosti, a to je posebno bitno za Županiju Zapadnohercegovačku, čije je gospodarstvo u velikom zaletu.
"Ja nemam obrazloženje za naše gospodarstvenike da im se ne može prodati npr. 50 kvadrata zemljišta koje se nalazi uz njegovu parcelu i koje se vodi kao državno, kamenjar je, znači ne služi ničemu. Siguran sam da nitko iz Sarajeva, iz "države" neće imati interesa to riješiti. Netko mora definirati koje su to nadležne razine. Mogu reći da nas to značajno usporava. Koliko bi to utjecalo na povećanje gospodarske aktivnosti, ne mogu u ovom trenutku reći. Imamo konkretne zahtjeve za proširenjem poslovnih zona i jednostavno ih u ovom trenutku ne možemo riješiti, zaključio je Predrag Čović u izjavi za RTV HB.
Činjenica je da je pitanje državne imovine previše ispolitizirano od visoke politike od čega nitko nema koristi. Hoće li se postići dogovor oko novog zakona unutar državne koalicije ili će Schmidt analizirati i izmjeniti svoju raniju odluku ostaje za vidjeti. Ali da su potrebne promjene, to je itekako sigurno.
