U srijedu navečer održalo se predstavljanje knjige Valentina Ćorića ”In vino libertas” u Royal Princess Hotelu u Dubrovniku.
Valentin Ćorić je general-bojnik, dipl. ing. strojarstva, majstor karatea 6. dan, profesor, vinar, načelnik Uprave Vojne policije HVO-a, ministar unutarnjih poslova Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
Optužen je s još petoricom vođa HVO-a i od 2004. do 2019. bio zatočen u Haagu. Svoju „zatvorsku ćeliju tihog nestajanja“ teško je podnosio, pa je, da bi sebi i drugim uznicima olakšao tegoban život u neslobodi, odlučio tu neslobodu potkopati kršenjem zabrana, a ponajprije onu koja vinoljupcu najteže pada, zabranu uživanja u vinu. Do vina se iz vanjskog svijeta nije moglo i zatočenom podrumaru nije preostalo drugo, nego da ga sam proizvede, piše portal Dubrovnik INsider.
Knjiga “In vino libertas” tiskana je u studenom 2017. kada se očekivao njegov izlazak na slobodu, ali je čekala sedam godina i izdana je prije nekoliko mjeseci.
Dubrovčani su pokazali interes za ovim autobiografskim sjećanjima uvezanim u djelo dupkom napunivši dvoranu Hotela Royal Princess. Knjigu su predstavili Boris Njavro, predsjednik Društva dubrovačkih pisaca, dr Jure Burić te književni povjesničar Slobodan Prosperov Novak.
-Ova knjiga je u svakom vrijednosnom smislu progutala cijelu hrvatsku književnu proizvodnju u četvrtini ove kalendarske godine premda se to prema našim službenim medijima, diktiranim, jadnim i bijednim to ne vidi. Ne samo to, nego i nakon promocije ove knjige u Zagrebu, jedan užasan čovjek koji se zove Žarko Puhovski je rekao kako se dogodilo nešto strašno, jer da se netko tko je osuđen u Haagu treba biti osramoćen svakoga dana, a ne promovirati knjige. Autor je rekao kako je knjigu polako klesao u zatvorskoj samici, što se vidi u svakoj stranici ove knjige, koja je pisana velikom stilskom uglađenošću. Pisao ju je deset punih godina, uvodno je kazao Prosperov Novak te nastavio:
-Pisac je pisao ove retke okružen okrutnim ljudima, čuvarima, krvnicima, a živote onih koje čuvali nisu poštovali nimalo. Nije to nikakva nova situacija za hrvatske ljude ni hrvatske uznike. Postoji cijela jedna kolona hrvatskih pisaca koji su pisali u zatvoru.
Podsjetio je Prosperov Novak i na djelo Marojice Kaboge, koji je živio u vrijeme Velike trešnje.
-On je u zatvoru pisao vlastitom krvlju i najavljivao potres. Kad se dogodio potres, dogodilo se nešto veličanstveno, taj čovjek koji je zatvoren u tamnicu ne da je on tamo trebao biti nego je postao i osloboditelj svoga grada, njegov čelnik, onaj koji je spasio dubrovačke riznice i stavio vlast Dubrovnika na noge u tim godinama. I drugi su pisali knjige u zatvoru kao Stjepan Radić, Vlado Gotovac- koji je “Zvjezdanu kugu ” napisao na toaletnom papiru.
Zatvori kao magične kutije su užasne, ali se u literarnom smislu očituju kao dar Božji.
Prosperov Novak se dotakao i domaćih izdajnika.
-Nisu Hrvatima krivi neki drugi, mnogo puta smo sami bili krivi za naše uznike. Baš su oni bili oni koji su govorili koga treba otpraviti u Haag. Nismo mi bili predani nego prodani!
Neki dijelovi ove knjige će u vama probuditi tugu, ali i bijes, kada pročitate kako jedan Bošnjak svjedoči i Ćoriću ispriča kako su ga zapravo tamo poslali naši ljudi. Ipak, u našim ljudima, Hrvatima tamo nije bilo oholosti pobjednika. Postoji dimenzija tog čovjeka koji se ne oholi, koji ne smatra sebe savršenim, nema mesijanskog i povišenog govora. Valentin Ćorić, premda nevin, kad god ima priliku, pa i u stranicama ove knjige ispričava se svim eventualnim žrtvama. Divno je u ovoj knjizi kako ona ne poznaje patetiku.
Nazočne je s par rečenica pozdravio i dr Jure Burić, koji je kazao kako je iznenađen ovakvim odazivom dubrovačke publike na ovo predstavljanje.
-Kad radiš nešto u zatvoru, radiš iz utjehe i iz inata. U tom pravljenju vina, autor se sjetio svog oca Andrije i svoje obitelji i tim činom evocirao uspomene na to. Mirisao je svoj podrum, u Haagu i napravio je preko 1200 litara vina, koje su pili i Hrvati i Srbi.
Ispričao je Burić kako je Ćorić dao Srbima par litara vina za njihov Badnji dan pa pitao žele li ga ostaviti i za Božić, na što su Srbi odgovorili kako će popiti odmah sve, jer postoji mogućnost da im čuvari nađu vino pa da je bolje da popiju sve odmah.
Na kraju se svima obratio Valentin Ćorić koji se našalio kako zahvaljuje haaškom zatvoru jer da nije bilo Haaga ne bi bilo ni ovog djela, ni ove prepune dvorane, ni ovih prijatelja ni ovog dana u Dubrovniku.
-Mislio sam kada sam vidio veličinu dvorane, da ako bude trećina sjedala puna da sam uspio…Iznenađen sam vašim odazivom i hvala vam što ste došli.
-Tema je danas moja knjiga, koja obrađuje ne samo moj život, nego sva moja sjećanja. Pišem u knjizi o mom srednjoškolskom obrazovanju, mojoj obitelji, a posebno o ilegalnoj tvornici vina u haaškom zatvoru, kazao je Ćorić za Dubrovnik INsider.
Je li vas to spasilo na neki način?
-Jest, kako sam i napisao, ta proizvodnja vina bila je moj doticaj sa slobodom, u mogućim zatvorskim uvjetima.
Glazbeni program upotpunio je prijatelj generala Ćorića, dubrovački kantautor i pjevač Ibrica Jusić.
