Europska komisija pozdravlja privremeni politički dogovor koji su danas postigli Europski parlament i Vijeće EU-a o novim pravilima kojima će se državama članicama olakšati primjena koncepta sigurne treće zemlje, priopćeno je iz Komisije.
Time će se državama članicama pomoći ubrzati obradu zahtjeva za azil, smanjiti pritisak na azilne sustave te umanjiti poticaje za nezakonite migracije u Europsku uniju, uz istodobno očuvanje pravnih zaštitnih mjera za podnositelje zahtjeva i osiguravanje poštovanja temeljnih prava.
Koncept sigurne treće zemlje omogućuje državama članicama da zahtjev za azil proglase nedopuštenim ako podnositelji zahtjeva mogu dobiti učinkovitu zaštitu u trećoj zemlji koja se za njih smatra sigurnom.
Novim pravilima veza između podnositelja zahtjeva i sigurne treće zemlje više neće biti obvezna. Države članice imat će veću fleksibilnost te će moći primjenjivati koncept sigurne treće zemlje ako je ispunjen jedan od sljedeća tri kriterija, utvrđena Uredbom o postupcima azila: postoji veza između podnositelja zahtjeva za azil i sigurne treće zemlje; podnositelj zahtjeva prošao je kroz sigurnu treću zemlju prije dolaska u EU; ili, ako ne postoji veza niti tranzit, postoji sporazum ili dogovor sa sigurnom trećom zemljom koji sadrži zaštitne mjere za tražitelje azila koji su tamo premješteni, uključujući posebno razmatranje osnovanosti zahtjeva za učinkovitu zaštitu. Ta se mogućnost neće primjenjivati na maloljetnike bez pratnje.
I dalje ostaju na snazi snažne zaštitne mjere. U skladu s pravom EU-a, treće zemlje mogu se smatrati sigurnima samo ako njihovi nacionalni sustavi mogu obrađivati zahtjeve i, prema potrebi, pružiti učinkovitu zaštitu, uz osiguravanje zaštite od prisilnog udaljenja ili vraćanja te odsutnosti opasnosti od progona, prijetnje životu ili nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja.
Osim toga, radi smanjenja postupovnih kašnjenja i sprječavanja zlouporaba, žalbe protiv odluka o nedopuštenosti koje se temelje na konceptu sigurne treće zemlje više neće automatski omogućavati podnositelju zahtjeva ostanak u državi članici do okončanja žalbenog postupka. Ipak, i dalje će biti moguće zatražiti pravo na ostanak do odluke o žalbi, uz poštovanje načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja.
