Skip to main content

Klišansko-konjička večer održat će se u Beču

| Autor: RTV HB
  • Image
    Konnjićki hrvatsi

S ciljem čuvanja korijena i jačanja zajedništva  iseljeništva s Domovinom BiH 12--tu godinu zaredom u Beču se, drugog vikenda u veljači,  okupljaju  Hrvati iz Klišansko-konjičkog kraja

    Udruga  Klišansko-konjičkih Hrvata u Beču u suradnji s katoličkim župama Grada Knjica, Obri, Solakova Kula i Podhum -Žitače i ove godine, 12 put zaredom u glavnom gradu Austrije organizira Dane Klišansko- konjičkih Hrvata. Manifestacija s tradicijom duljom od desetljeća održat će se  drugog vikenda u veljači. Započinje okupljanjem sudionika i gostiju, nastavlja događajima čiji je cilj ojačati zajedništvo iseljenika s njihovom Domovinom BiH, uz konkretnu pomoć  hrvatskim povratnicima u Klišansko- konjički kraj koja će se prikupljati na Humanitarnoj večeri koja će se održati u subotu 10. veljače u Klubu „Casablanca“ u Beču, te završava u nedjelju 11. veljače  zajedničkim misnim slavljem i druženjem. 

Kroz sve sadržaje koji su planirani u sklopu Dana Klišansko- konjičkih Hrvata u Beču, uz jačanje zajedništva, planirani su i razgovori o mogućnostima i perspektivama razvoja ovog kraja u dolini Neretvice iz kojeg su Hrvati svoj najveći egzodus doživjeli u proteklom Domovinskom ratu. Zahvaljujući starijim Klišanima veze s rodnim krajem nikad nisu prekinute iako u Beču, po riječima dr. Pavla Grgića- Ivankovića, istaknutog člana Udruge Klišansko- konjičkih Hrvata  trenutačno živi već treći pa i četvrti naraštaj iseljenika, uz prognanike iz ovog kraja. „Između 1,5 i 2 tisuće Klišana i njihovih potomaka vezanih za Klis i Konjic trenutačno živi u Beču. Mi nešto stariji Klišani na mlađe naraštaje nastojimo prenijeti ljubav prema rodnoj grudi, ali i poučiti ih o Domovinskom ratu i svemu što je značio za naš narod u dolini Neretvice. Svako naše okupljanje, pa tako i ovo predstojeće u Beču prilika je podsjetiti se naših korijena koji su duboki i uvjeren sam, ništa ih ne može iščupati. Zov naše rodne grude aktivan je  u nama i to ćemo i ovom prilikom pokazati“, kaže dr. Pavao Grgić- Ivanković.

Kako bi taj zov i osjećaj pripadnosti  rodnoj grudi održali živim, Hrvati koji korijene vuku iz Kliško-konjičkog kraja, a trenutačno žive u Beču 2011. utemeljili su Udrugu Klišansko-konjičkih Hrvata u Beču. Najbolja spona s rodom grudom opustjelom nakon progona Hrvata u proteklom ratu su im svećenici koji raspčiruju  vatru na opustjelim ognjištima na kojima su ostali živjeti tek malobrojni vjernici-. 

„Moja ideja da se pomogne našim svećenicima u Klisi i Konjicu naišla je na veliki odaziv. U početku nas je u upravi Udruge bilo puno više, te je sad posao najvećim dijelom pao na mene i predsjednika Udruge Viktora Čuturu. Mi taj posao radimo s ljubavlju prema našem rodnom kraju i našim svećenicima koji su uz vjernike kao njihovi duhovni pastiri, ali i u njihovim svakodnevnim potrebama. S tom nakamom već 12.-tu godinu zaredom organiziramo Humanitarnu večer, koristeći priliku da kao znak materijalne podrške skupimo nešto sredstava  za potrebite u našem kraju kao i za naše župe. Dok god nas zdravlje služi mi ćemo to činiti, uspskos i onima koji bi htjeli da se naši korijeni zatru i zaborave. Mi takvo nešto nismo dozvolili ni u Domovinskom ratu kad je bilo najteže, nećemo to dopustiti ni u miru, s mišlju i ljubavlju za svojim krajem i zavišajem živomo u tuđini, ali uvijek spremni pomoći onima koji su ostali i našim svećenicima koji s njima žive često teško svakodnevicu“, zaključuje dr. Pavao Grgić-Ivanković, jedan od najistaknutijih članova i organizatora Dana Klišansko- konjičkih Hrvata u Beču.

Uz Hrvate koji žive u Beču, a korijene vuku iz Klisa i Konjica, na manifestaciju dolaze i župnici župa Grada Konjica don Marin Marić i fra Ivica Karatović,  ali i hrvatski politički predstavnici sa svih razina vlasti od Hercegovačko- neretvanske županije do Federacije BiH.  Uz jačanje zajedništva i učvršćivanje korijena Dani Klišansko- konjičkih Hrvata prilika su i za razgovore o mogućnostima i perspektivama razvoja ovog po prirodnim ljepotama bogatog, ali ljudima opustjelog kraja. Vratiti mu život izazov je i za one koji su ostali, ali i  iseljene i raseljene koji  iako žive  u tuđini, svojih se korijena  nisu niti planiraju odreći.  

Podijeli:

FacebookTwitterShare