José Antonio Kast pobijedio je na predsjedničkim izborima u Čileu, osvojivši 58 posto glasova u drugom krugu i porazivši ljevičarsku kandidatkinju Jeannette Jaru, koja je dobila 42 posto te ubrzo priznala poraz, izvijestio je Reuters. Njegova pobjeda označava najoštriji politički zaokret udesno u toj južnoameričkoj državi od kraja vojne diktature 1990. godine.
Kast je tijekom kampanje kapitalizirao rastuću zabrinutost birača zbog kriminala i ilegalnih migracija, a najavljivao je snažnije sigurnosne mjere, uključujući raspoređivanje vojske u područja s visokom stopom kriminala, strožu kontrolu granica i deportaciju ilegalnih migranata. Također je najavio značajno smanjenje javne potrošnje i politike povoljne za tržište.
Pobjedom u Čileu, Kast se pridružio nizu desnih lidera u Latinskoj Americi, među kojima su Daniel Noboa u Ekvadoru, Nayib Bukele u Salvadoru i argentinski predsjednik Javier Milei. Ovo mu je bila treća predsjednička kandidatura i drugi ulazak u drugi krug, nakon poraza od Gabriela Borica 2021. godine.
Politologinja sa Sveučilišta u Čileu Claudia Heiss ocijenila je kako je Kastova uvjerljiva pobjeda, uključujući i u regijama koje tradicionalno naginju ljevici, djelomično rezultat odbacivanja njegove protukandidatkinje zbog njezina članstva u Komunističkoj partiji.
Iako su tržišta pozitivno reagirala na najave deregulacije – porasli su čileanska burza, pezo i referentni burzovni indeks – Kastove najradikalnije inicijative mogle bi naići na otpor u podijeljenom parlamentu. Senat je gotovo ravnomjerno podijeljen između lijevih i desnih stranaka, dok u donjem domu prevagu ima populistička Narodna stranka.
Politički analitičar Guillermo Holzmann sa Sveučilišta Valparaíso upozorava da će novi predsjednik morati balansirati između čvrstih predizbornih obećanja i očekivanja široke biračke baze.
Uz politički profil, u javnosti se ističe i Kastov obiteljski život. Novi čileanski predsjednik u La Monedu dolazi kao otac devetero djece, koje ima sa suprugom, odvjetnicom Maríjom Píom Adriasolom, s kojom je u braku od 1991. godine. Njegova brojna obitelj, čiji članovi uglavnom vode diskretan život izvan politike, često se u čileanskoj javnosti navodi kao dio njegova identiteta i vrijednosnog profila, osobito u kontekstu naglašavanja obitelji i demografskih pitanja tijekom kampanje.
