Izraelska veleposlanica u Albaniji te nerezidentna predstavnica Države Izrael u Bosni i Hercegovini, Galit Peleg, objavila je komentar pod naslovom "Oni koji započnu rat i izgube nisu žrtve"
Veleposlanica Peleg piše o akciji spašavanja izraelskih talaca iz Pojasa Gaze, ističući neraskidive veze između Hamasa i civilnog stanovništva te podršku Hamasa među građanima Gaze. Također se naglašava uloga Hamasovih lidera i propagande u poticanju nasilja i mržnje protiv Izraela, te poziva međunarodnu zajednicu na odgovornost.
Prijevod osvrta veleposlanice Peleg na hrvatski jezik prenosimo u cijelosti i bez uredničkih intervencija:
Akcija spašavanja izraelskih talaca Noe Argamani (26), Almoga Meira Jana (22), Andreja Kozlova (27) i Shlomija Ziva (41), koje su oteli teroristi Hamasa u svom brutalnom napadu pokrenutom protiv Izraela iz Pojasa Gaze 7. listopada, predstavlja izvor nade za rodbinu preostalih 120 talaca koji su već više od osam mjeseci zatočeni u Pojasu Gaze. Također otkriva neraskidive veze između Hamasa i civilnog stanovništva Pojasa Gaze.
Taoce su držali civili u dvije odvojene privatne kuće u srcu Pojasa Gaze. Njihovo oslobađanje uključivalo je žestoke borbe protiv stotina terorista i naoružanih civila, što odražava asimetriju ovog urbanog ratovanja. Dok Izrael ulaže maksimalne napore kako bi poštedio kolateralnu štetu i živote nevinih ljudi, Hamas skriva svoje naoružane ljude, kao i taoce, među civilnim stanovništvom, koristeći civile kao živi štit. Namjerno sprječavanje bilo kakve razlike između nevinih civila i terorista je grubo kršenje međunarodnog prava i osnovnih ratnih pravila. Činjenica da su tri taoca bila zatočena u kući novinara Al Jazeere Abdallaha Aljamala (36) nije ništa manje zapanjujuća i puno govori o koluziji državnog katarskog medija s islamskom fundamentalističkom terorističkom organizacijom.
Bitka za oslobađanje talaca predstavlja malu pobjedu za Izrael i veliki udarac za Hamas. Krokodilske suze pristalica Hamasa zbog broja žrtava ne mogu sakriti očito: Svi ti gubici mogli su biti izbjegnuti da Hamas i njegovi suradnici iz Gaze nisu oteli izraelske građane na prvom mjestu ili da su ih ranije oslobodili. Onaj tko započne rat i izgubi ne može tvrditi da je žrtva.
Civilno stanovništvo u Gazi, baš kao i u bilo kojoj drugoj zoni sukoba, složena je i raznolika grupa. Međutim, mračan aspekt ovog stanovništva je njegova aktivna podrška Hamasu i sudjelovanje u odvratnim djelima poput uzimanja talaca, seksualnih napada i ubijanja Izraelaca. Događaji 7. listopada i nakon toga otkrivaju da mnogi civili u Gazi doista podržavaju Hamas, počevši od obrazovanja svoje djece da postanu aktivisti Hamasa i radujući se ubojstvu Židova. Povrh toga, tisuće stanovnika Gaze sudjelovalo je u pokolju u izraelskim selima, pljačkajući, silujući i ubijajući. Mnogi omogućuju Hamasu da skriva taoce i teroriste u svojim domovima, kao i da koristi domove za skladištenje oružja i pristup terorističkim tunelima. Snimka mladog ubojice iz Gaze koji 7. listopada zove svoje roditelje s telefona jedne od svojih žrtava kako bi se pohvalio da je ubio 10 Židova vlastitim rukama je nepogrešiv primjer. Još jedan primjer izvan uobičajenog razumijevanja je nedavno jezivo svjedočanstvo drugog mladog terorista iz Gaze koji priznaje da su on, njegov otac i rođak silovali Izraelku prije nego što su je ubili. Oba su starka dokaza razorne dehumanizacije Židova, integralnog dijela kulture smrti koju dijeli previše stanovnika Gaze.
Nedavna anketa pokazuje da 71% stanovnika Gaze vjeruje da je Hamasova odluka o pokretanju ofenzive protiv Izraela 7. listopada bila ispravna. Ovo ne znači da je svaki civil u Gazi sudionik u takvim djelima, ali je ključno prepoznati segmente koji su daleko od toga da su potpuno nevini.
Hamas nije strano tijelo iz inozemstva. To je prije svega lokalni ogranak Muslimanskog bratstva u Gazi. Vođe Hamasa i njegovi militanti rođeni su i odrasli u Pojasu Gaze i duboko su ukorijenjeni u društveno tkivo Gaze. Teroristička organizacija kontrolira ne samo vojni i politički pejzaž, već i poslovanje i trgovinu (sustavnim iznudama i reketiranjem pojedinaca i tvrtki, u kombinaciji s velikom pronevjerom međunarodne humanitarne pomoći), socijalne službe i obrazovne ustanove.
Nadalje, podrška Hamasu i sudjelovanje u nasilnim djelima nadilaze puku ovisnost ili prisilu. Postoji značajan element ideološkog slaganja. Obrazovni i propagandni sustavi u Gazi indoktriniraju mladež s narativom mržnje i nasilja protiv Izraela. Ova indoktrinacija ne samo da potiče pasivnu podršku, već često dovodi do aktivne suradnje u terorističkim aktivnostima. Uznemirujuća komponenta je da UNRWA dopušta da ovaj poticaj prodre u svoje institucije, a posebno u svoju školsku mrežu, gdje su učitelji i ravnatelji često militanti Hamasa ili simpatizeri, podučavajući značajan dio stanovništva Gaze da promatra zločine Hamasa kao legitimne.
Ovo omogućuje Hamasu da uzgaja bazu podrške koja se proteže izvan političke privrženosti do aktivnog sudjelovanja u njegovoj nasilnoj agendi. Potpuna kontrola grupe nad ekonomijom, humanitarnom pomoći i društvenom obrazovnom mrežom stječe im lojalnost, dok istovremeno njihova propaganda potiče kulturu mučeništva i nasilnih zločina protiv Izraela, uključujući uzimanje talaca, silovanja i ubojstva.
Međunarodna zajednica mora zauzeti jasan stav u rješavanju ovog problema. Nužno je pozvati članove mreže Hamasa na odgovornost, od njegovih vođa preko njihovih pomagača i ubojica do militanata u školama i vladinim institucijama, koji su ili dio terorističke infrastrukture ili podržavaju obrazovanje djece Gaze u mržnji i nasilju.
